Kad se spomene “brass” jazz rock, automatski stižu dvije asocijacije. Blood Sweat & Tears i Chicago.
BS&T su nešto “stariji”, ali to ne znači da je Chicago inferiorniji. Sasvim suprotno. Kad su BS&T izašli sa svojom verzijom jazz rocka, bilo je jasno da u tom segmentu još ima dovoljno mjesta. I tu je Chicago uskočio.
Izdali su album prvijenac koji je ……..
Ajmo s ovom kratkom pričom, odnosno recenzijom/preporukom od nekog početka.
Sve je počelo dvije godine ranije, kad je nepoznati sastav “The Missing Links” odlučio u svoj izričaj uvesti duhaću sekciju. U međuvremenu su promijenili ime u “The Big Thing”, te pod njime nastupali u Chicagu i okolici. No ni ovo ime nije dugo trajalo. Novo je bilo “The Big Sounds”, poglavito radi dupliranja imena već postojeće grupe.
I napokon, kad ih je producent James William Guercio uzeo pod svoje okrilje, mijenjaju ime u The Chicago Transit Authority.
Chicago Transit Authority – “Poem 58”
Već izgrađenog izričaja grupa ulazi u studio i snima svoj prvijenac. Nastaje dupli album istog naziva, koji je donio svježu mješavinu brass jazza i energičnog rocka. Uz Guerciovu intuitivnu produkciju, kombinacija se pokazala kao pun pogodak.
No ipak nije sve bilo baš idilično. Presudni jezičak na vagi je ipak donio Guercio, jer je njegov prethodni projekt, drugi album Blood, Sweat & Tears polučio nezapamćeni uspjeh, lansiravši nekoliko singlica na vrhove top lista, gdje su pravile društvo albumu.
Krediti su mu otvorili ipak nešto šire polje u pregovorima s diskografskom kućom. Razlog je bila količina materijala koja je prelazila kapacitet vinilne ploče. Grupa i sam Guercio su inzistirali na duplom albumu, te je napokon pronađen kompromis. Izdaje se dupli album, ali grupa se odriče dijela svojih tantijema na račun povećanih troškova tiskanja i distribucije.
“The Chicago Transit Authority” izlazi na svijetlo dana i u samom startu pobire lovorike. Istovremeno, pomalo bizarno, ovaj album po svom izlasku nije polučio nikakav uspjeh sa singlicama, iako ih je imao pregršt za utrku prama vrhovima. Tek naknadno su tkompozicije “Does Anybody Really Know What Time It Is?”, “Beginnings” i “Questions 67 and 68” došle na top liste. U tom kontekstu, obrada teme “I’m a Man”, iako izlazi kao singlica, ne dospijeva na top liste u Americi i Engleskoj, no zato hara europskim top listama tog doba.
Od prvih nota na albumu očito je da je dominanta forma skoro pa jazz u kombinaciji sa rockom, kojeg pogoni duet, solo i bas gitara. Isto tako, teški duhaći aranžmani još više podcrtavaju rock senzibilitet sa jazz ugođajem. Pjevanje na drugu stranu isto kao i muzika, utjelovljuje kombinaciju jazz i rock pristupa.
Same kompozicije su “sagrađene” u klasičnom stilu, ali daleko od klasičnog pristupa. U jednoj jazz prevladava nad rockom, da bi u sljedećoj omjer bio obrnut.
Chicago Transit Authority – “Free Form Guitar”
Na albumu su se našli i izuzeci, koji potvrđuju univerzalnost ovog djela. Prva je “kompozicija” “Free Form Guitar” u kojoj Terry Kath nevjerojatnom umjesnošću, bez tehničkih pomagala iz gitare izvlači vanzemaljske zvukove. Dakako, odmah je skrenuo pažnju na sebe, kako auditorija tako i gitarista u okruženju. O statusu kojeg je stekao ovakvim sviranjem gitare dovoljno govori da ga je Jimi Hendrix proglasio za svog najomiljenijeg gitaristu.
Uz nju je “Poem 58”, koja ipak u nekom „klasičnijem“ izdanju donosi Chicago u punokrvnom rock izdanju.
Drugi “izuzetak” je “I’m a Man”. Originalno izvedena od strane Spencer Davis Group, kompozicija jednostavno nosi cijeli album. Ako je “Free Form Guitar” etablirao Terrya kao maga gitare, “I’m a Man” je donio Chicago kao veliku grupu sposobnu kanalizirati u svoje tokove čistu rock strukturu.
Chicago Transit Authority – “I’m a Man”
Legislativa ovog albuma je ogromna. Ne samo u okviru opusa grupe Chicago, već i cijelog pokreta uopće.
Možda mi je pomalo i žao što “The Chicago Transit Authority” nije dobio direktnog naseljenika koji bi nastavio koračati neistraženim područjima koje je baš on otkrivao. Da se razumijemo, nasljednik nije niti malo loš, dapače, biva proglašavan za najbolji album grupe uopće (Chicago – Albumi!). Ali on je otišao u jednom drugom smjeru, meni još uvijek i te kako dragom, ali …
Stoga je i prirodno da “The Chicago Transit Authority” živi svojim, samostalnim životom. Ostao je izoliran, iako je svaka kompozicija s njega postala koncertni standard grupe od njegovog izlaska do današnjih dana. Time je ostao jedinstven u svom postojanju i neospornoj kvaliteti koja viri iz svake note.
Slušajući ga danas, za nenaviknuto uho album zvuči pomalo demodirano. Danas su duhaći instrumenti gurnuti na marginu muzičkog izričaja i striktno u službi aranžmana. Iluzorno je očekivati da mlade generacije prihvate izričaj u kojem dominiraju. S druge strane, zar to nije bio slučaj i sa nama, djecom rifa, kad smo se prvi put sretali s “dosadnom trubom, trombonom…”, a ipak, znatiželja je napravila svoje.
Ima li danas te osobine kod mladih?
Stoga, svi vi kojima su trube i tromboni “pile”, poslušajte ovaj album. U jednom trenutku jednostavno morate otkriti ljepotu koja se otvora navikavanjem uha na zvuk. Na vama je prihvatite poklon koji od vas ne traži ništa, a daje sve!
“The Chicago Transit Authority” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.