Kada se 1997. godine raspao bend Swans, činilo se da je završila jedna od najintenzivnijih i najneugodnijih priča u modernoj glazbi. Michael Gira, frontmen Swansa i čovjek koji je gotovo dva desetljeća proizvodio zvuk kao oblik kazne, napokon je iscrpio vlastiti pakao. No, svi koji poznaju njegov rad, znaju da takvi ljudi ne nestaju u tišini. Oni se samo preobraze.
Dvije godine kasnije, iz pepela Swansa, rodio se novi projekt, The Angels of Light , Girin pokušaj da pronađe ljepotu u onome što je dotad bilo ružno i zastrašujuće.
Gira ih je zamislio kao antitezu Swansima. I doista, prvi album New Mother (1999.) bio je svojevrsni prijelaz, još uvijek zasićen zvukovima prošlosti, ali s novim, akustičnim licem. No, pravi udarac došao je dvije godine kasnije.
2001. godine izlazi album How I Loved You, koji bi se najjednostavnije mogao opisati kao emotivni dokument čovjeka koji više ne viče nego govori, i pritom zvuči još strašnije nego ikad. Tema albuma je ljubav kao riznica boli, strasti i gubitka.
Zanimljivo je da je Gira tada bio u četrdesetima, zreo, svjestan prolaznosti, ali još uvijek opsjednut idejom ljubavi kao destruktivne sile. U jednom intervjuu je rekao:
‘Sve su to ljubavne pjesme, ali ljubav u njima nije spas, ona je opsesija, ona jede.’
The Angels Of Light – “Evangeline”
U tom smislu, How I Loved You je njegov najintimniji album. Album čovjeka koji je preživio vlastitu prošlost i sada pokušava voljeti, ali zna da ne može bez tame.
Gira je od Swansa došao do točke u kojoj više nije imao što uništavati. Buka je odradila svoje, zidovi su srušeni, kataklizma je prošla. Ono što je ostalo su bile ruševine, i tišina.
Upravo iz te tišine došao je album koji je više šaputao nego grmio. How I Loved You nije bio povratak folku, kako su ga mnogi pogrešno tumačili, nego reinterpretacija postojećih emocija na drugačiji način. Folk instrumenti gitare, dulcimer, harmonika, lap steel, čak i ukulele, ne služe na njemu kao ukras, nego kao oruđe za emocionalnu rekonstrukciju.
Gira se više nije skrivao iza simbolike, nego se u potpunosti ogolio. Ako je Soundtracks for the Blind bio opis svijeta koji se ruši, onda je How I Loved You ono što dolazi poslije, a to je gradnja nakon ruševina.
The Angels Of Light – “Jennifer’s Sorry”
Album je snimljen gotovo asketski, produkcijski vrlo jednostavno i bez previše studijskih trikova. U toj ogoljenosti čuje se i njegov autorski preobražaj, od arhitekta buke do propovjednika tišine.
Naslov albuma How I Loved You je ironičan i iskren u isto vrijeme. Indikativno je da je naglasak na prošlom vremenu. Sve što se događa na ovoj ploči zapravo je kronika ljubavi koja je već prošla, ali i dalje pulsira pod kožom.
Gira ovdje ne pjeva o zaljubljivanju, nego o posljedicama.
Zato pjesme na njemu funkcioniraju više kao ispovijesti. Nisu to ni balade, nego ogoljeni monolozi bez ikakvih filtera.
Strukturalno, pjesme funkcioniraju na principu gradacije i repeticije, slično kao u kasnijim albumima Swansa. Razlika je samo što umjesto uobičajenog masivnog zvučnog zida, Gira sada koristi prazninu i vokal kao glavne elemente kompozicije. Time pokazuje da se intenzitet ne mora mjeriti isključivo jačinom zvuka, nego i prisutnošću emocije čak i u najtišoj noti.
Album otvara melodična ‘Evangeline’ koja se gradi gotovo devet minuta. Odmah na prvu slušatelj dobija na uvid dinamiku i koncepciju albuma. Puno akustike i kontrolirane napetosti, kao da sve gori ispod površine, ali ipak ništa ne puca.
The Angels Of Light – “My True Body”
Pjesme ‘Jennifer’s Sorry’, ‘Public Embarrassment Blues’, pa i ‘New York Girls’, se trude dočarati ideju ljubavi kao stanja opsesivnog ludila, kao nečeg što te prvo digne, a zatim nemilosrdno polomi. Sve te pjesme opisuju ljubav nakon što je već umrla, a duh joj još luta po sobi. Ono kad shvatiš da se ljubav ne mjeri po tome koliko si je imao, nego po tragovima koje je ostavila kad je otišla.
Ali Gira ne pjeva samo o ljubavi, nego i o očaju. Zavaravajuće jednostavna, čak i banalna, ‘My Suicide’, govori o samouništenju, ali bez prevelike melodrame. Nema teatralnosti, samo prihvaćanje nečeg što je neizbježno.
Skladba ‘New City in the Future‘ funkcionira kao središnji monolit albuma, ali ne samo zbog svoje duljine (skoro dvanaest minuta), već i zbog načina na koji skuplja sve glavne emocije i zvukove albuma i spaja ih u jednu, linearno rastegnutu formu. Pjesma je oblik meditacije i emocionalnog unutarnjeg raspada i primjer je kako Gira gradi napetost između tišine i buke, tj. između discipline i kaosa.
Jedina pjesma na albumu koja podsjeća na izvorne Swanse je ‘My True Body’ koja je povratak tami na koju smo navikli od Gire. Iako očišćena od industrijske buke, i dalje isijava poznatu zlokobnu notu. Duboki vokal i teška atmosfera potvrđuju da je Gira ovdje na svom terenu, ne viče, ali svaka riječ zvuči kao prijetnja.
Treba još spomenuti i završnicu albuma, a to je pjesma ‘Two Women’. Dvanaest minuta melankolične elegije. Gira razlaže ideju ljubavi kao dvosjeklog mača, sposobnog da spasi, ali i da uništi. U glasu mu se osjeća iskrenost osobe koja je prošla kroz sve faze strasti i razočarenja, i koja više nema iluzija. To čak nije ni pesimizam, nego samo spoznaja da je ljubav, kad se ogoli do kraja, istodobno i utjeha i prokletstvo.
U posljednjoj minuti, Gira šapće „I can’t live without you… goodbye Jane.“
To je trenutak u kojem se cijeli album zatvara. Tišina koja slijedi nije kraj, nego više kao oslobođenje…, ono, kad sjedneš, pogledaš unazad i kažeš sam sebi ‘jbg, tako je trebalo biti’.
The Angels Of Light – “Two Women”
Iako nikad nije bio komercijalno prepoznat, How I Loved You ima kultni status među poznavateljima jer zauzima ključno mjesto između starog i novog Gire.
Slušajući ga danas, osjeća se da album How I Loved You nije samo prijelazna faza nego model za sve što je uslijedilo. Strpljenje, gradacija, mantra, kontrolirana ekstaza, sve što će Gira kasnije dovesti do grandioznosti budućih albuma Swansa ovdje je već prisutno, ali u minijaturnoj, tihoj formi.
Swans su u svojoj prvoj inkarnaciji bili nihilistički projekt, pokušaj da se kroz buku pronađe istina o tijelu i moći. Angels of Light su, naprotiv, pokušaj da se ta istina pronađe kroz ranjivost.
U tom smislu, ovaj album je središnja točka Girine poetike, trenutak kad se njegova filozofija ne mijenja, nego produbljuje.
Ono što će kasnije Swans pretvoriti u spiritualni spektakl, ovdje je još ljudski i krvavo.
How I Loved You nije tipičan album Michaela Gire, i čini se kao da je pisan u fazi njegovog emocionalnog raspadanja. Sigurno je i da nije zadovoljio sve fanove Swansa zbog radikalne promjene dinamike na koju su bili navikli. Ali, preispitivanje pa i negodovanje kada neki umjetnik naglo promijeni svoju uobičajenu formu ne bi smjelo zasjeniti činjenicu da je upravo ta sloboda i eksperiment ključ njegove autentičnosti.
Gira na How I Loved You ne pokušava biti dubok, a niti gradi nekakav mit o ljubavi…, samo čista dokumentacija emocionalnog rušenja, i bez namjere da išta popravi. Upravo u toj suzdržanosti i leži snaga ovog albuma. How I Loved You je možda najtiši, ali i najteži album koji je ikad napravio.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
