Nekoć davno, davno u intimi rubnog pojasa galaksije Tutnplok zapalio se um komandanta Date i otkrio nam nevjerojatnu baštinu iz paralelnog svemira Ping Ponga.
Arhiv je obnovljen te prezentiran javno . Jučer 15.03.2025., u dalekoj prošlosti, imali smo priliku u svjedočiti epifaniji. Uzbuđena zagrebačka publika, sviju generacija, napokon je mogla javno vidjeti tri splitska repera i njihov bend uz pratnju Jazz orkestra hrvatske televizije.
Naime prvi nastup je bio za vrijeme COVIDA u studiju i prenesen je samo preko TV.-a,
U prepunoj velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje se spajaju poruke svemirskog broda TBF sa bazom HRT-a instaliranoj daleko od zemlje dogodio se koncert.
Karte su rasprodane još prije tri mjeseca čim su puštene u prodaju.
Podsjetimo se subliminalnih poruka iz pronađenih fragmenata te onoga što je preneseno usmenom predajom:
Zaobilazim glupiter, planet muzičkog barbarstva
Brzinom misli osvajam nova svemirska prostranstva
U bestežinskom stanju moja svijest kada pliva
Neopisivom brzinom (andre andre ariva)
Aktiviram treću moždanu brzinu, ne vidim kurca
Al’ napuštam sustav našeg sunca
Planet reptum
Moja inspiracija
Planet reptum
Moja inspiracija
Warp dva, smanjena brzina
Iz crne rupe koju vidim curi smrdljiva slina
Crna rupa puna estradnog škarta
Lako glazbenog mlaza od kojeg smrdi mliječna staza
Svemirska, muzička, septička jama
Puna Hrvatskog densa i cajke sa Balkana
Promatram vatromet eksplozija supernova
Erupcije novih rep hitova
Neopisiva svjetlost mi je putokaz na putu
Njezin sjaj određuje moju astralnu rutu
I samo za koju svjetlost u minutu stop!
Sustav planeta sunca – HipHop
Kaos ali potpuno definiranog pojma
Vanvremenska negacija moralnih aksioma
Brejker, grafiter, reper, DJ
Ekscentrični sustav stvara muzički lom
Kompleksna eliptičnost planetarnih turbulencija
Uzrok savršenih svemirskih frekvencija
Koji prodiru u dubine svijesti astrala
Duhovna hrana mojih moždanih kanala
Daleko od zemlje, van logičkih rotacija
Planet reptum, moja inspiracija
I evo ih !
Vratili su se sa RAP-TOONE !
Misija je izvršena!
Pojavili su se na pozornici veseli i nasmijani. Zadatak nije bio nimalo lak ni jednostavan, trebalo je preorati jezik i uskladiti BEAT u zemlji seljaka…
Luka Barbić, Mladen Badovinac i Aleksandar Antić su posada koja je od prvog albuma do danas preživjela sve izazove koje nosi zvjezdana prašina. Predivna šarolika publika je spremna za lansiranje.
Motor reaktora podgrijava gromoglasni aplauz, te zvižduci i povici. Hauser pozdravlja publiku. Ovacije se nakon njegovog znaka orkestru stišaju. Napetost raste. Tišinu prekidaju fanfare kreće bubanj i bas, Semple iz arheologije vinila postaje živa glazba.
Hey !
Hey!
Flota je zaplovila i čast da je void na kormilu playliste dobio je „Genije“ i prvi solo iz orkestra na saksofonu nakon kojeg se događa dodatni neočekivani mix, jer dok publika pljeskom pozdravlja solažu, preko njih pliva Luka sa repanjem.
Euforija u publici se nastavlja. Još smo za vrijeme slušanja pjesama u pomalo komornoj atmosferi, jer sjedimo u finim mekanim sjedalima pa nakon opetovanog gromoglasnog pljeska i povika upadamo u tišinu auditorija.
Trojac izvikuje „Malo sam maka“
Izvrstan uvod Jazz orchestra u flow „Triologije jada narko grada“.
Razvijaju se daljnja sola na saksofonima. Aranžmani se vrhunski prepliću sa glasovima. Svaki od TBF-ovaca vozi i dalje na sebi svojstven način, a sve se uvezuje u refrenu u kojem pjevaju unisono, te cijela kombinacija Orchestra benda I glasova dobiva svoju punoću,
Hauser najavljuje da je Omlet serviran, te nastavljamo dalje u revijalnom tonu uz masno psovanje koje nas oralno opslužuje.
Sada se već publika pridružuje na refrenu i Odjeb je lansiran, Skida se ukočenost i kolektivna terapija skidanja viška toksičnih pojava uz solo na trombonu popraćen laganom konjicom limenih jahaća dovodi trubača na čelo formacije koji izaziva oduševljenje u publici i veliko Yeeeeeeee razlijeva se dvoranom.
Hauser navodi imena solista, te svi zajedno krećemo u susret prijatelju koji nosi pravi staff sa plantaže od starog.
Naravno !
Doša je u Split, a Split u Zagreb i sve se užgalo. I dok je spava svit pljesak se preoteo u ritmičku pratnju tako da je na saksofonu zavonjalo ono šta nam daje naš prijatelj Krist.
I zapivali skupa lagano njišući glavu uz sexy solo saksofona. Milost tvoja. Bijah slip, sad vidin. Mandalinić je začinija finale na električnoj gitari.
Iz publike se začulo razgovjetno,
Bravo!
I sad smo svi Heroji, a u mene se cidi Splitski začin, pa me skužajte ako nastavin ubacivat svoj materinski dijalekt pojačan trumbetama i ritmom orkestracije koja upada u kaskade krešenda di neamiđ falit, jer nema oproštenja.
Lipa naša izlazi iz trauma, jer ova pisma tira ljudski šljam od sebe, a uz solo trube i saksofona koji se prepliću dobijamo prijevod ove pisme na univerzalni jezik Đeza .
Ne tribaju nam puške ni pištolji.
Nima straja.
Zlato je postalo tekuće i svi letimo ka jato galebova, Hauser predstavlja ponosno cili TBF nakon šta je viknija Đez orkestar Hrvatske televizije,
Sada se vozimo autom kroz noć dok na trećem programu radija puštaju tako neko dobri Đez orkestar kojeg nikad nisam čuja.
Dok grad spava guštam u vožnji prisjećajući se kako je sve prije bilo šporko, neuredno i tužno u tranziciji iz karnevala do turizma.
A sada je mega spektakularno uletila Mater svih natirala da joj plješću u ritmu.
Nema više vatre?
Ma ima samo mater kuva dugo i polako na najmanjoj vatri tako da se čuje melankolični solo saxa u pozadini, sada ubacuje dva tri prstohvata perđina od trombona, tubi i saxofona i pere pod u kužini izvrsnim sredstvom za čišćenje koje nanosi truba u solu koji ulazi u sve kantune kuće plus ispod ormara, dok orkestar briše prašinu.
Nisu uzeli lijek i okrenuli sve ono što ne valja u još jedan gromoglasni aplauz i sada već skoro svi urlaju od oduševljenja.
Sad možemo jedino kontra mraku, kontra sili. Naravno ekipa se diže sa stolica i pleše prije nego Luka moćno baci cimu dugu ka rep od morskog pasa.
Peraje dolaze
Ma nisu pasi, ovo su dupini. Kad je nije kad nije je. Sorta dalmatinski dupin plus Nike …
Pobjeda zagarantirana.
Kakav će tek bit finale?
Veterani svemirskih letova sa početka koncerta sada su lagani ka hologrami. Čisto svitlo i gušt.
A zlatni šampioni jazza voze ka ribe poletuše (one s krilima i lebde daleko sve do one naše).
Može bit da smo se svi natopili emocijama da ne znamo šta nam je, a ka ditetu sve mi je sjajno i puno više znam da ovaj koncert neću vidit nikad više.
Ove stare pisme, ekipa na koncertu i prvi RAP band koji svira ovakav koncert, IN the house of Vatroslav
Baš nas tamo donila roda Saša proziva sa oltara, drži propovid balu kanu.
Zato letimo iznad sa ovim hologramima super heroja i gledamo sutra ozarena lica u svit ljubavi, sretni.
Bez ironije za kraj
Jebate koja fešta !
Ka doma !
Orkestar nas čupa ka potonulu galiju i diže ljestvicu visoko do kolektivne svijesti i najavljuje „Smak svita“, svi veslamo i pivamo sa Mladenom, Tu ruru ruru i onda se dogodilo čudo koncerta.
Otvorija se portal između Saše i Mlađe i opet smo škivali, sad je ta priča o propasti svita čista farsa,
Ne moš virovat!
Luka nalazi na mapi sigurnu luku u kompilaciji koju su nam složili TBF i Orkestar HRT-a uz publiku koja je na nogama.
Cila dvorana je u svemiru, a diže se samo put gori, jer ima ogromno solarno idro koje stoji i pleše dok svako srce gropa utkanog u ovu mrižu mami osmjeh na lice.
Ne triba nam pomoći!
Gledam van ludilo je dan!
Ništa nam neće ovi koncert pokvarit!
Solo na klavijaturi mete sve crnjake.
Wap shu warry dodaje orkestar!
Uuuuuuuu Aaaa Eeee odgovara publika.
A onda se dogodilo čudo!
Ova trojica su se pretvorili u evergreen. Nemoš virovat!
Jen, dva i na pozornici su oni klinci koji su pokrenili ovi bend.
Jebate!?
Odakle?
Kako ovo?
Sve pršti od energije!
Čisti adrenalin.
Kad na scenu stupa TBF uz orkestar HRT-a uz ritam jen, dva, jen,dva!
Čekaj pa mislija san da je Dino umra ka i oni Đejms Braun, kad na sceni
Jer je svakoj glavi bolje kad se klima gore dolje!!!
Ma koga ti jeeeeeee
Sad stvarno za kraj!
Lud sam za njom.
Reče Hauser i krene posmrtni marš u kombinaciji New Orleansa, Gershwina, Ravelovih orkestralnih bravura u izvedbi Vatrogasnog orkestra I onda tišina koju nakapava nježna gitara Nike Mandalinića.
Pa namištam boju, svitlo, kontrast
Buljim u ekran oči će mi otpast
Doživit cu kolaps, to je hipnoza
Cilo vrime koncerta reflektori su šarali prostor arabeskama u boji.
Razglas je bija najbolji mogući za ovu priliku, iako su digli cili Lisinski na noge, ipak je ovega puta publika bila najbolja solo dionica ove nezaboravne svečanosti.
Kaj ne ?
I solo na flauti…
Eho ostaje još dugo nakon svirke.
Vridilo je!
