Prvo pa muško, (mega) car je pohodio Split!
Sama najava i nije baš sugerirala ono što će se na koncertu dogoditi i kako će sve skupa teći.
Dobro, zna se tko je Rambo Amadeus i zna se njegov status, pa ipak i pored toga, malo je iznenadila (pre)puna Kocka, ali ne i reakcija publike na njegove pjesme.
Na prve naznake da koncert počinje, prostor ispred pozornice se “napakirao” da ni igla više nije mogla pasti na pod. Ni ostatak kluba nije bio „bolje sreće“.
Ne sjećam se kad sam na rock koncertu u Kocki vidio ovoliko ljudi.
Ali svi su došli s debelim razlogom, jer Rambo je samo jedan i zna se, njegovi su koncerti nezaboravni i nikada isti.
Svojim je izričajem, satiričkim i aktualnim tekstovima, te balkanskim hibridom James Browna i Frank Zappe jednostavno zapalio gledalište.
Rambo je po samom pojavljivanju na pozornicu preuzeo potpunu kontrolu nad auditorijem u svom karakterističnom maniru (mega) carevao situacijom.
Splitska publika se pokazala na nivou!
Ovakvu komunikaciju, pozornica-publika na nekom koncertu nisam davno, davno vidio.
Slijedeći naputke s pozornice, masa je unisono pratila refren ili pak pokret kojeg je Rambo označio kao, „e to ćemo sada“.
S druge pak strane, Rambo je majstor trenutka i nevjerojatnom je lakoćom dobitnu kombinaciju, kad je masa bila skoro u transu jednostavno lomio i vraćao na neki instrumental, koji u biti nije imao veze s prethodnim notama.
Gledalište bi ostalo zatečeno, ali ne i hladno, jer bi instant počelo prihvaćanje ponuđenog, do iduće kulminacije.
A tih je kulminacija bila “mala tona“. U biti cijeli se koncert može razbiti na fragmente od kojih je svaki za sebe od “skoro ono ništa” dovodio publiku do vrha i u posljednjoj minuti fragmenta isporučio delirij.
Ovo se ne viđa svaki dan!
Rambo Amadeus je na pozornicu izašao u poprilično velikom društvu. Pored klasike, njegove gitare, bubnjeva i basa, za bogatstvo zvučne slike se pobrinula duhaća sekcija i orgulje.
Miješajući James Browna s Frank Zappom i sve skupa to prevlačeći kroz šeretski filter, Rambo svoj izričaj isporučuje moćno i grandiozno!
Lavina se u tim trenucima valja neumoljivo i nezaustavljivo s pozornice.
Ono što najviše impresionira u ovoj priči jest dinamika muzičkog izlaganja.
Nevjerojatan osjećaj za dinamiku i njeno inteligentno pozicioniranje unutar kompozicije, donosi cijeli bend kao jednu cjelinu koju ni fragmentirane dionice, pa ni disonantni tonovi nisu mogli razbili, ili baš radi toga.
Meni toliko dragi avangardni, lucidni trenutci, kad se otplovi u nepoznato i u odjednom „zabljesne svjetlo“ koje obasja cijelu dvoranu.
Takvih je trenutaka bilo pregršt, ali jedan je ostao u posebnom sjećanju.
Da mi je netko rekao da ću pustiti suzu na koncertu Ramba Amadeusa, vjerojatno bih ga mutno pogledao i rekao da ima bujnu maštu.
No bio je to taj trenutak, kad je u sred jamovskog instrumentala Rambo ubacio varijaciju na temu “Let the Sunshine In” iz mjuzikla “Kosa”.
Ovako napisano i ne zvuči senzacionalno, ali zato se i ide na na koncerte, da bi doživjelo ovako nešto.
Ako se mene pita, bio je to vrh vrhova odličnog koncerta, „peak“ koji je svojim tkanjem donio crtu božanskog trenutka.
Kocka je eksplodirala, doslovno!!
No Rambo ne bi bio Rambo da je o u tom stilu nastavio.
Slijedilo je otrežnjenje u obliku kreiranja nove lavine i koncert se nastavio svojim tokom.
Bilo je tog još, puno prekrasnih trenutaka, od varijacija legendarnog rifa “Sunshine of Your Love”, do legendarne „Mrižu Plete Barba Spajdermen Stari“.
Koncert je trajao i trajao i nikome nije bilo krivo.
Kad se štoperica zaustavila na 2 i po sata, bilo je jasno da je to to.
Nakon što se na kraju koncerta na pozornicu popeo Savannah Luša iz Savannah Expression , koncert se priveo kraju.
Rambo je izašao na bis i „a cappella“ otpjevao “Don’t Happy, Be Worry”, kojom je debelo podcrtao svu liriku koju je isporučio tu večer.
Sama izvedba, iako izvedena u zafrkantsko/šeretskom stilu, ipak je ostavila gorak okus u ustima, ne radi koncerta i Ramba, daleko od toga, već radi same poruke koju je poslala.
Rambo je isporučio nesvagdašnje dobar koncert, koncert koje će ostati i o kojem će se pričati.
Sezona rock koncerata je dobro počela i ako se po jutru dan poznaje, onda će ovo biti vruća zima bez obzira na klimatske promjene.
Prst gore organizatoru za ovaj koncert!
