Postalo je nekako uobičajeno imati priliku poslušati Ramba u posljednje vrijeme. Prvo prošlogodišnja Puntižela, pa u Kotoru, u par navrata na raznoraznim rock događanjima u organizaciji ondašnje turističke zajednice, a onda i u Konavlima u Kući Novaković u sklopu njihovog zimskog programa za domaću čeljad.
Svaka izvedba je bila različita, a onaj jezičak na vagi je uvijek raspoloženje u kojem će se naći najdraži nam „mega car“.
Kada sam čula da će imati gostovanje na Orsuli, u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara, bila sam iznenađena što lokacijom, što izborom organizatora.
Park Orsula je prekrasan koncertni prostor na otvorenom, smješten u stijenama s nevjerojatnim pogledom na Dubrovnik i Lokrum. Stvoren je voljom i vremenom muzičkih entuzijasta, koji su golim rukama uspjeli srediti zahtjevan i nepristupačan okoliš i održavati u životu alternativnu i rock scenu sa svojim ljetnim programima.
Bilo je to mjesto za one malo drugačije, koji na koncerte idu bosi, sjede na kamenu pod zvjezdanim nebom i dive se glazbi i svome Gradu koji se pruža podno njih.
Kako to obično biva …, od entuzijazma se teško živi … , prostor je atraktivan, ali neisplativ, … sluha za neisplativu kulturu baš i nema, entuzijazam se istopio… , prostor bez entuzijazma je samo prostor… . Odavno ništa nismo poslušali na Orsuli, a poznata lica koja bi tamo sretala su se raspršila po ostalim događanjima za šire narodne mase, kojih u Dubrovniku tijekom ljeta ne manjka…
Druga stvar, organizator Dubrovačke ljetne igre i Rambo?! Hm, hm…nešto mi tu nije mirisalo na dobar spoj. Voda i ulje, ne ide zajedno. Dakle puna predrasuda, nisam očekivala ništa spektakularno. Za nefalit, puhala je i jaka bura što uvelike utječe na kvalitetu zvuka na Orsuli.
Ali tu smo, sat vremena prije početka koncerta i tonska proba još traje. Najbolja mjesta, pivnica, dragi ljudi oko nas, i čekamo ono dubrovačko „neka uđu 🙂 “…
Glavni glumac, u heklanom bijelom kaputiću, debelim naočalama, smeđim kožnim cokulama i custom made gitarom, vidno iznerviran vrućinom, globalnim zatopljenjem, zagađenjem, političarima…, od početka pokušava probuditi svijest šačice ljudi oko sebe.
Bilo je odmah jasno da će to biti večer za pamćenje, jer je Rambo bio prisutan, raspoložen za svoj stand up show i inspiriran mjestom i ljudima. Bilo bi glupo prepričavati sve iskrice njegovog britkog humora koje toliko začine genijalnu muzičku izvedbu njegovog savršeno usklađenog banda, koji je kako on kaže „Too clever for Rock’n’roll, too stupid for Jazz“. Ali improvizacija, interakcija i njihova mogućnost da prate Rambove dosjetke dokazuju da se radi o bandu koji je itekako spreman baviti se najvišim oblicima glazbe. Parodija je u tome što su pri izvedbi pjesme s 2 tona „Jedno te isto“, stvorili ambijent u kojem su hipnotički vladali publikom desetak minuta, opet potvrđujući poantu besmisla tehna, odnosno muzike bez poruke.
Kao protuteža za ovo „ispiranje mozga“ po prvi puta sam imala priliku čuti uživo pjesmu „Bi li mi kazala“ (poznata i kao Darwinova pjesma), baladu na koju je Rambo čini se jako ponosan, s razlogom.
Sve u svemu, Rambo je sinoćnjom izvedbom „privatizovao“ Orsulu, odradio Sizifovski posao, a Orsuli vratio „strong karakter“.
Čobane, vrati se…., ovce tvoje, ne mogu bez tebe!
Foto: Dubrovačke ljetne igre / Ines Miljan Popović
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
