Folk glazba je globalni fenomen, s jedinstvenim stilovima i tradicijama koje se nalaze u različitim zajednicama širom svijeta. Jednostavno rečeno, folk glazba tradicionalno ima dvije odvojene, ali paralelne svrhe, od kojih je jedna usmena i narativna, a druga fizička i unutarnja: priča priče i tjera nas na ples, pri čemu možda obje strane imaju krajnji cilj približiti ljude jedni drugima.
Progressive folk ili jednostavnije prog folk je derivat folk glazbe i progresivnog rocka, između ostalog. Međutim, u konačnici odbacuje standardne oblike folk glazbe i teži inovacijama, unutar stilskih obilježja te s konceptima i temama koje pokriva, dodajući nove slojeve glazbene i lirske složenosti, često uključujući i različite etničke utjecaje. Prog folk pripisuje se koncepciji ne samo progresivnog rocka, već i psihodeličnog folka, koji su koristili nove tehnike za snimanje i produkciju i nastojali stvoriti sofisticiraniji zvuk od svojih utjecaja.
Pojam progresivni folk, prvi put uveden u Engleskoj krajem šezdesetih godina (ali koji se odnosi na koncept folka u američkim tridesetima), odnosi se na umjetničku aktivnost skupina koja je stvorila povijest anglosaksonske glazbe, miješajući tradicionalni folk s psihodeličnim rockom, progresivnim rockom i baroknim elementima.
Prog folk je glazba koja, dakle, priča priče, istovremeno je glazba izvan utabanih staza, kombinira akustične instrumente s rock privlačnošću, folklorne utjecaje s elementima progresivnog rocka, melankolične trenutke uz zvučne eksplozije. Flaute, gudači i razne akustične gitare u interakciji su s klavijaturama i električnim gitarama; složene strukture i magične melodije sastavni su dio glazbenog stila. Ne postoji nijedna kategorija u koju se većina spomenutih sastava u ovom tekstu deklarativno može svrstati; njihova glazba uspijeva na različitim utjecajima, a objedinjujući element je, pored navedenog, i intenzitet emocija i atmosfere.
Najbolja i najinventivnija glazba došla je iz oblika ukorijenjenog duboko u prošlost i rodilo se novo nasljeđe. Taj koncept upijanja, priznavanja i ažuriranja prošlosti služi kao konstanta većine folk glazbe, bez obzira na kulturu ili društvo u kojem napreduje.
S vremenom se folk glazba razvijala kao odgovor na kulturne, društvene i političke promjene. Ključni povijesni događaji potaknuli su razvoj novih stilova i podžanrova, s temama u rasponu od ljubavi i veza do prosvjeda i društvenih komentara.
Folk, prije nego što je upotrijebljen za opisivanje glazbenog izraza, kao termin se izvorno (a možda i češće) koristio kao tematska oznaka za progresivno političke tekstove američkih folk pjevača iz 1930-ih, poput Woody Guthrie-a, Leadbelly-a i Pete Seeger-a.
Tri desetljeća kasnije, u jeku 1960-ih, folk preporod započeo je s obje strane Atlantika i brzo se povezao s protestnim pokretom, često s više ljevičarskim tendencijama, koje nisu odgovarale vlastima. Bob Dylan, Joan Baez, John Denver, Buffy Saint-Marie, Richard & Mimi Farina u SAD-u, Shirley Collins i Ewan McColl (mentor Bert Jansch-a i John Renbourn-a) u Velikoj Britaniji, i Hugues Aufray u Francuskoj. U Quebecu se dogodio fenomen “chansonniers”, među kojima su najpopularniji Claude Leveille i Felix Leclerc, koji su probudili uspavanu “Belle Province” i ustali protiv engleske vladavine. Engleski dio Kanade odgojio je Joni Mitchell, Leonard Cohen-a i Neil Young-a.
Kad je Bob Dylan iskoristio električnu gitaru na svom albumu ‘Highway 61 Revisited’, protivno volji purista koji su protestirali zbog izdaje, folk rock je rođen, otvarajući vrata za mlađe izvođače da mu se priklone. Dok je Dylan ubrzo odustao od stila stvaranja country rocka sa svojim sljedećim albumom, njegov britanski ekvivalent Donovan ostao je vjeran folk rocku. U SAD-u su The Byrds do tada bili glavni promotori stila, ali bezbroj drugih uglavnom psihodeličnih sastava zapadne obale, poput Love, Jefferson Airplane, Grateful Dead, Hot Tuna, Quicksilver Messenger Service, Pearls Before Swine, The Flying Burrito Brothers i Tim Buckley su započeli u folk rock carstvu. Čak i Santana sa svojom latino tradicijskom glazbom i, na istočnoj obali, njujorški The Loving Spoonful imali su folk korijene. Kasnije će sastavi poput The Mamas & The Papas, Peter Paul & Mary, The Turtles i naročito Crosby Stills Nash & Young još više pridonijeti folk rock pokretu.
Jefferson Airplane – “White Rabbit”
The Byrds – “Ballad Of Easy Rider”
Crosby Stills Nash & Young – “Helpless”
U Velikoj Britaniji, prateći svog sunarodnjaka Donovan-a, mnogi su bili vrlo utjecajni u istraživanju novih osnova za folk rock: Incredible String Band s njihova dva vrlo utjecajna albuma ‘5000 Layers Or The Spirit Of The Onion’ i ‘Hangman’s Beautiful Daughter’, te The Pentangle i njihove nevjerojatne fuzije folk, blues i jazz stila imali su veoma značajnu ulogu u razvoju stila u istoj mjeri kao i Fairport Convention i Strawbs, iako predstavljaju još uvijek konvencionalniji američki ‘west-coast folk rock’. Pojedini umjetnici folk rocka postali su poznati kao folk trubaduri, i često su predstavljali progresivniju stranu folka: Al Stewart, Nick Drake, Roy Harper, Tyranosaurus Rex (zapravo duo Steven Took-a i Marc Bolan-a), John Martyn i mnogi drugi.
Donovan – “Hurdy Gurdy Man”
Incredible String Band – “Worlds They Rise And Fall”
Strawbs – “Benedictus”
Dakle, u Britaniji su folk grupe također imale tendenciju elektrificirati se. To je bio nastavak procesa kojim je progresivni folk imao značajan utjecaj na mainstream rock.
No, bez obzira na ogromnu popularnost tih sastava i njihove ukusne harmonije, folk rock bio je privlačan samo rock javnosti, jer su im starije generacije okretale leđa.
Na prijelazu desetljeća, folk rock primjeri poput Fairport Convention, Steeleye Span, Jethro Tull, Forest i Renaissance u svoje su radove uključivali prog folk. Zbog ezoteričnosti i apstraktnosti većine glazbe, nekoliko glavnih koraka u žanru objavljeno je u underground djelima, uključujući Comus i Third Ear Band. Prizor nije bio ograničen samo u Velikoj Britaniji i SAD-u, već na primjer, Sui Generis iz Argentine, Fausto iz Portugala i Harmonium iz Quebeca, Kanada.
Jethro Tull – “A Christmas Song”
Fairport Convention – “Who Knows Where The Time Goes”
Stoga se općenito smatra da se prog folk kao pojam odnosi na umjetničku aktivnost sastava tijekom njihovog eksperimentiranja i progresivne prirode opće glazbene klime tog doba, prvenstveno nastao usponom električnog folka, te progresivnog rocka u Velikoj Britaniji i psihodeličnog rocka u SAD-u tijekom kasnih 1960-ih, razvijajući se na temeljima tradicionalnog britanskog i američkog folka. Na njen je početak uvelike utjecao uspon sredinom 1960-ih kombiniranja folk glazbe s drugim glazbenim izvorima kako bi se značajno odvojio od folk tradicija, crpeći elemente iz različitih izvora da bi potkrijepio tradicionalne akustične oblike pjesama, od jazza preko srednjovjekovne glazbe, raznih regionalnih glazbenih tradicija, do modernih glazbenih izraza.
Njihova se glazba nije samo otvorila, prihvaćajući određene pop/rock produkcijske tehnike i instrumentacije, već su i njihove teme postale sve introspektivnije, koncentrirajući se na osobno, umjesto na društveno.
Korišteni instrumenti bili su prilično ograničeni, budući da je ključni fokus glazbe bio na tekstovima, a ne na stvaranju melodija. Obično su akustični instrumenti bili norma, poput akustične gitare i vokala. Bendžo se ponekad koristio, kao i klavir, bas gitara i bubnjevi. S prilivom popularnosti u kasnim 1960-ima, korišteni su i lokalni instrumenti, koji su dodali novo značenje sirovom tonu folka i dali kompozicijama snažniji osjećaj, što je svakako više nego prikladno za smislene stihove. Folk barok bio je izvedbeni podžanr nastao iz prog folka uz uvođenje šireg raspona instrumenata, poput gudačkih instrumenata: violine, violončela, pa čak i harfe, kako bi se proizveo bogatiji, ali i zvuk koji se rjeđe stvarao. Nastavilo se lirskim temama sličnim prog folku, a sa više instrumenata bilo je moguće stvoriti više melodičnih slojeva, te time i bogatije harmonije i drugačiji osjećaj prema glazbi.
John Renbourn Group – “The Plains of Waterloo”
Premošćujući jaz između inovativnih šezdesetih i suvremenih studija koji čine naše trenutno glazbeno carstvo, prog folk ujedinjuje mnoštvo istaknutih glazbenika i obećava organski zagrljaj bezvremenskog, promišljenog pisanja pjesama.
U desetljećima koja su slijedila, premda su suvremeni folk autori ponekad prelazili u komercijalne vode, fokus im je bila fuzija folka s drugim glazbenim žanrovima, a njihov je zvuk ostao ukorijenjen u folk tradiciji i često sklon vlastitim krugovima, objavljujući albume na nezavisnim etiketama i svirajući po folk klubovima, stvarajući mrežu folk klubova diljem planeta, uglavnom u urbanim središtima.
Slobodno koristim termin prog folk jer je ovo bilo, i još uvijek jest, otvoreno istraživačko doba, pa će se u nastavku kvalificirati folk albumi koji imaju elemente folk rocka, progresivnog folka, s punim ili djelomično psihodeličnim zvukom i duhom, sve ono što na neki način ima veze s osnovnim pojmom, premda granice nisu uvijek jasne.
Da, klasifikacije! One mogu biti tako obmanjujuće, ali su također vrlo važne – sve dok se priznaje da su te klasifikacije samo smjernice. Naime, zajedničke karakteristike nesumnjivo nastaju kao rezultat spajanja utjecaja koji su se čuli u vrijeme stvaranja glazbe, zvukova koje su na mediju proizveli sastavi mahom u istom kulturnom prostoru, dok klasifikaciju žanrova zasigurno određuju kolekcionari i glazbeni novinari, a ne glazbenici.
Ali, naravno, život je mnogo opsežniji od toga…
