Folk glazba je uvijek bila progresivna, tj. napredovala je, nije mogla drugačije, jer je morala proći promjenu “iz instrumenta u uho” pisanim prijenosom – i bilo joj je dopušteno da prođe kroz promjenu. Iz ove tradicionalne suštine, međutim, folk glazba može svjesno napredovati, usvajajući tehnike iz drugih glazbenih svjetova, prilagođavajući se sebi i tako evoluirajući u smislu zvuka i koncepta – ukratko, postaje progresivna folk glazba.
Kao glazbeni žanr koji odbacuje ili naglašava sve konvencije tradicionalne folk glazbe i nadahnjuje stilske inovacije, suvremene varijante prog folk glazbe često imaju složenije aranžmane, s više instrumenata i harmonija. Tekstovi se mogu baviti širim rasponom tema, uključujući osobna iskustva, politička i društvena pitanja te šira filozofska pitanja.
Suvremeni prog folk glazbenici, iako ponekad npr. daju prednost psihodeličnom folk žanru, nekim alternativnim pravcima ili imaju ogroman utjecaj na razvoj progresivnog rocka, često teže stvaranju jedinstvenih i individualnih stilova te slobodno koriste tehnologiju, poput digitalnog snimanja i sempliranja, za stvaranje novih zvukova i tekstura. Akustična instrumentacija je obično u prvom planu, gotovo uvijek sadrži akustične gitare, a uobičajeni su i dodatni instrumenti poput električne gitare, kontrabasa, klavijatura, flaute, simfonijskih gudača i raznih udaraljki. Glazba je često povezana s visokom razinom tehničkih vještina, pri čemu mnoge izvođače smatraju virtuozima svog instrumenta.
Samom evolucijom glazbe neminovno dolazi do diverzifikacije, pa stoga, predstavnici navedeni u ovom dijelu se bitno razlikuju po svom izrazu.
Neofolk i neopagan folkrock
Neofolk, poznat i kao postindustrijski ili apokaliptični folk, oblik je eksperimentalne glazbe koja spaja tradicionalnu europsku folk glazbu s postindustrijskom glazbom, povijesnim temama, filozofskim komentarima, tradicionalnim pjesmama i paganstvom, a koji se pojavio u alter rock krugovima 1980-ih.
Većina umjetnika unutar neofolk žanra usredotočena je na arhaične, kulturne i književne reference. Lokalne tradicije i starosjedilačka vjerovanja uglavnom se prikazuju kao i ezoterijska i povijesna poglavlja.
Žanr je većim dijelom europski, ali utječe i na ostale regije. Paganska folk glazba istaknuta je u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, skandinavskim zemljama i slavističkim zemljama. Većina se sastava pridružuje folk žanru kombinirajući ga s drugim glazbenim žanrovima poput metala ili elektronike.
Izraz “neofolk” potječe iz ezoteričnih glazbenih krugova koji su taj pojam počeli koristiti krajem 20. stoljeća kako bi opisali glazbu pod utjecajem glazbenika poput Douglas Pearce-a (Death In June), Tony Wakeford-a (Sol Invictus) i David Tibet-a (Current 93).
Death In June – “Little Black Angel”
Sol Invictus – “Media”
Current 93 – “All The Pretty Little Horses”
Neke se mitske teme pojavljuju u gotičkim tekstovima s početka 1980-ih, kao dio sklonosti žanra za romantičnim, srednjovjekovnim i iskonskim. Različiti oblici neopaganizma i okultizma igraju ulogu u temama koje su se dotakle mnoge moderne i originalne neofolk umjetnike. Runska abeceda, paganski europski nalazi i druga sredstva za iskazivanje interesa za drevno i pradavno, pojavljuju se često u neofolk glazbi. Naizgled nedužni tekstovi dobijaju vidljiviji aspekt kada ih se promatra u svjetlu prinošenja žrtvi, duhovnih putovanja i ekstatičnih obreda transa u Europi u davno prošlim vremenima.
Drugi nejasni izrazi koji se ponekad koriste za opisivanje umjetnika ovog žanra uključuju ‘dark folk’ i ‘pagan folk’. Ovo su skupni pojmovi koji opisuju i razne druge oblike nepovezane glazbe.
Izraz ‘neopaganski folk’ razlikuje žanr od novovjekovne glazbe i od tradicionalne narodne glazbe koju nalazimo na mnogim neopaganskim događajima i okupljanjima. Dok mnogi sastavi pod ovom labavom kategorijom uključuju različite stilove glazbe, mogu se naći i sastavi nadahnuti gotičkim rockom, srednjovjekovnom glazbom, tamnijim elementima tradicionalne i narodne glazbe, keltskom glazbom, neofolkom i neoklasicistikom, darkwaveom, eteričnom, ambijentalnom, industrijskom i eksperimentalnom glazbom.
Hagalaz Runedance – “Behold The Passionate Ways Of Nature”
Eolya – “Fayrir”
Kao rastući fenomen, paganstvo naglo postaje međunarodna vjerska, kreativna i politička snaga. Našao je jedan od svojih najznačajnijih javnih izričaja u popularnoj glazbi, gdje ga zagovaraju pjevači i glazbenici iz rock, folk, techno, goth, metala, keltske, svjetske i pop glazbe. Neo-pagani ocjenjuju povijest, žanrove, izvedbe i zajednice poganske popularne glazbe. S vremenom se paganstvo povezalo sa kontra kulturom, sotonskom i gotskom kulturom, rave i festivalskom kulturom, ekološkom sviješću i duhovnošću te new age-om.
Faun Fables – “Ydun”
Faun – “Walpurgisnacht”
Omnia – “I Don’t Speak Human”
Paganizam koristi glazbu da bi izrazio snažnu, pa čak i transgresivnu silu u svakodnevnom životu.
Contemporary progressive folk
Prog folk čini se najobuhvatnijim terminom koji opisuje ovu vrstu glazbe, označavajući umjetnike koji su ambiciju i intenzitet progresivnog rocka doveli gotovo do jednostavnosti tradicionalnih folk pjesama, pri čemu se teme ističu svojom bogatom i melodičnom instrumentalnom ljepotom, s ponekad prilično složenim, promjenjivim i razvijajućim strukturama pjesama, ali i sposobnost tih umjetnika u stvaranju romantičnih, melodičnih zvučnih pejzaža, protkanih snažnim folk, rjeđe keltskim utjecajima pri čemu atmosferski ambijenti često predstavljaju pozadinu za prekrasne, opsjedajuće ženske vokale.
October Project – “Paths Of Desire”
Mostly Autumn – “Carpe Diem”
Karnataka – “Out Of Reach”
Magenta – “Gift From God”
Blagoslovljena evokativnim vokalima i neograničenom kreativnom vještinom, kombinacija ove progresivne nasljednosti, bogate melodije i promišljenih tekstova pruža izrazit identitet, nudeći finu ravnotežu između delikatnosti, vještine i otvorene strasti.
The Wishing Tree – “Hall Of Memories”
White Willow – “Silver & Gold”
Auri – “See”
Solstice – “A New Day”
Indie folk
Indie folk (koji se povremeno naziva i lo-fi indie) karakterizira mnoštvo nadolazećih sastava koji utječu na tradicionalnu i suvremenu folk glazbu, klasični country folk i indie rock, sastavi koji čine novi smjer suvremene folk glazbe ukusnim jer njihove pjesme imaju tendenciju da budu guste sa složenim instrumentacijama, lirizmom i višeglasnim harmonijama.
Njegovi korijeni mogli bi se pratiti još devedesetih godina prošlog vijeka čiji su utjecaji bili podjednako podijeljeni između alternativne rock i folk glazbe.
Indie folk sastavi često nemaju standardnu postavku. Uglavnom su skloni sviranju bilo kojeg instrumenta koji u pjesmi ima smisla. To bi mogla biti truba ili klarinet, afrički bubnjevi, harmonika, bendžo ili električne gitare i kompjuterizirane pjesme s ritam mašinom, iako je većina sastava, međutim, izgrađena oko kantautora s akustičnom gitarom.
Indie folk kao podvrsta glazbe i dalje se intenzivno razvija i pojavljuje.
Lost In The Trees – “An Artist’s Song”
Other Lives – “For 12”
Low Roar – “Easy Way Out”
The Leisure Society – “The Sober Scent of Paper”
Fleet Foxes – “White Winter Hymnal”
Electrofolk (Folktronica)
Folktronica je glazbeni žanr koji emitirajući ekspanzivan folk zvuk sa sveobuhvatnim elektronskim ambijentalnim dodacima očarava svojim prekrasnim ispreplitanjem folka i eksperimentalne elektronike.
Happy Rhodes – “100 Years”
Denez Prigent – “E trouz ar ger”
Iako su granice prog folka možda labave između žanrovskih podvrsta, ova retrospektiva ističe zajedničko stajalište brojnih početnih umjetnika, onih koji su pretraživali zvukove prošlosti i transformirali čitavu njezinu neobičnost i ljepotu u neko novo ruho. Ovo miješanje žanrova i stilova dovelo je do stvaranja novih podžanrova i pomoglo folk glazbi da zadrži svoju važnost u današnjem glazbenom krajoliku koji se neprestano mijenja.
