Nekada davno, kad bi se spomenule vijesti iz svijeta muzike, znalo se da će biti govora o grupama ili solo umjetnicima koji rade ono o čemu vijest treba govoriti – o muzici!
Nemam namjeru idealizirati vremena koja su debelo iza nas, jer i u njima je bilo “žutila” na tone. No, to je “žutilo” zahtjevom tržišta i vremena bilo odvojeno od onih “ozbiljnih” vijesti iz svijeta muzike. Tako su na tržištu ravnopravno živjeli magazini posvećeni tinejdžerima koji su muziku doživljavali kroz frizure i odijevanje svojih idola, ali i magazina koji su muzici trenutka pristupali s ozbiljnim i nadasve posvećenim pristupom.
Kad o tome govorim, govorim o šumi lokanih i nacionalnih, te nekoliko svjetskih magazina koji su se štampali u stotinama tisuća primjeraka i bili distribuirani duž cijelih kontinenata. Shodno tome, njihov je utjecaj u muzici bio nemjerljiv i nedugo nakon ustoličenja, postali su referenca pristupa muzici, kako u ocjenjivanju njene vrijednosti, tako i same promocije.
Da, istovremeno teen magazini su se isto tako štampali u milijunima primjeraka i ništa lošeg u tome, pogotovu jer su se iz armije teen fanova tijekom vremena (muzičkog) sazrijevanja regrutirali novi poklonici „ozbiljne“ muzike. Iako slične orijentacije ta dva svijeta su se veoma rijetko susretala, a još rjeđe su im se putevi dodirivali do točke prepletanja.
Decenije su prošle, stoljeće se promijenilo i s njim puno (previše ) toga. Muzika je protokom vremena izgubila ulogu u životima ljudi koju je imala u prošlosti. Dolazi do okrupnjavanja industrije, lansiraju se bezbrojnih servisi koji šire ponudu do nezamislivih razmjera. Možda bi ove posljednje mogle upućivati na to da će se muzika u tom slučaju razvijati i shodno vremenu i tehnologiji zauzeti mjesto koje će biti u nekom ekvivalentu s prošlošću.
Do toga nije došlo, prvenstveno zbog marketinškog pristupa i manipulacija u cilju kratkoročnog stjecanja profita. Kreativnost je definitivno sišla sa svjetla pozornice i ustupila mjesto mediokritetskom pristupu muzike kao isključivo zabavi.
U tom ozračju muzika koja sebe drži kao neku umjetnost, seli u duboko podzemlje, u kojem se nalazi danas. Rijetki uspijevaju doći do površine i to po cijenu debelih kompromisa.
Sad dolazim na ono o čemu sam u biti počeo pisati. Pretplatnik sam na desetke „newslettera“, različitih portala, magazina i ostalih muzičkih stranica na webu. Svakodnevno dobivam na desetke, katkad na stotine mailova, i u svakom se nalazi na desetke informacija iz svijeta muzike. Kad u toj šumi informacija, a koja se broji stotinama kratkih vijesti, ne mogu pronaći vijest koja iole miriše na muziku, onda je to znak za uzbunu.
Dakako, ovaj alarm je upaljen već dugo vremena, ali imam osjećaj da je posjednih mjeseci došao na svoj najcrveniji “nivo“. Jednostavnim rječnikom rečeno, od stotine vijesti iz „svijeta muzike“, ni jedna, ali ni jedna nije vezana za muziku sama po sebi, već na popratne “žute” pojave koje su zauzele glavno mjesto na naslovnicama.
Najveći papirnati i on line muzički mazgini se danas bave politikom, pa je tako Rolling Stone uglavnom orijentiran na Trumpa i njegov utjecaj na američka zbivanja. Malo koja vijest koju donosi ima ikakve veze i dodira s muzikom.
Ostali on-line muzički magazini su na pijedestal kreativnosti uzdigli u potpunosti „žuti“ pristup informaciji, te je naj vijest da je recimo Kylie Minogue našla novog dečka ili Selena Gomez se okliznula na pločniku dok je ulazila u frizerski salon ili je pak Justin Bieber gađao jajima susjedovu kuću, jer je to jutro trebao osvanuti članak o njemu na netu….
Pored nabrojenih „veličina“ na netu prevladavaju današnje mega zvijezde, na čijoj se glamuroznoj svakodnevnici napajaju milijuni (ovo je pak neka druga tema!). Glavnu riječ vode Rihanna, Beyonce, J-Lo, … , i dakako njihova garderoba, cice, preporuke za vitku liniju i veliku oblu guzicu …
Na netu postoje mnogo specijaliziranih portala, koji kao i MLP-U muku muče s novim informacijama i kako doći do njih. Bivajući daleko od izvora osuđeni smo na „sakupljanje“ po netu.
A kad je izvor kontaminiran, onda ni rijeka ne može biti čista.
Da, to je situacija danas, i teško da će se u budućnosti išta promijeniti.
Stoga, možda i nije toliko daleko nekada retoričko:
„Muzika, hm, što je to .. , ako se šmrče, daj koji kil!“
