Bilo je to jedne sparne ljetne večeri, kad je u sklopu programa SuperUho na pozornicu izašao Mark Lanegan.
Sam u pratnji električne gitare. Pozornica je bila osvjetljena samo s jednim reflektorom, uperenim u njega, dok je gitarista bio u sjeni.
Do tog trenutka sve je bilo zemaljski, lijepo i stvarno. Prve note su nekako automatski okrenule glave prema Laneganu u očekivanju kad će i on započeti.
I počeo je …
Magični trenutak kad je hrapavi, mračan glas zaorao po tišini koja se nadvila nad publikom okupljenom pred pozornicom.
Nije trebalo dugo i pod nogama se nije više osjetila nikakva težina. U glavama je bila samo jedna točka koja je bila usmjerena prema pozornici i kao u nekom bunilu upijala sve što je s nje dolazilo. Ako je ikada Lanegan tražio neku magičnu formulu da porobi sve ispred sebe, bila je to ta. (i pored povijesti koju je imao iza sebe.)
Publika je bila pokošena nekom mirnoćom, spokojem kojim je bila zapljusnuta, nije bilo mobitela u zraku, nije bilo žamora, nije bilo čak ni notornih cvrčaka, nije bilo ničega.
Praznina i u njenoj sredini Lanegan.
Tu pred nama i mi pred njim!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
