Kad je prije par mjeseci u medije lansirana najava novog albuma benda Jethro Tull, malo tko je u bliskim muzičkim krugovima sumnjao u to da je ime Jethro Tull samo inačica Ian Andersona. Drugim riječima, nakon solo izdanja, očito kalkulirajući s komercijalnom stranom, Anderson se odlučio upotrijebiti ime benda i na njemu poentirati financijski. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da je na posljednjem solo izdanju „Homo Erraticus“ sudjelovala ista ekipa koja je radila i na novom albumu grupe.
No, to je ono kalkulantsko, razumu razumljivo, svi smo crveni ispod kože.
Album je nastajao dugo vremena. Govorimo o otprilike četiri godine, od pisanja do finalnog miksa. Anderson je do detalja brusio svaku kompoziciju, svaku je vjerojatno tisuću puta „prevrnuo preko ruke“, svaku je do najsitnijeg detalja prilagodio sebi, flauti i naposljetku senzibilitetu grupe, s kojom se poistovjetio.
Na prva slušanja album nije loš. Tu i tamo zaiskri neka stara iskra, no, u toj embrionalnoj fazi upoznavanja luči onu komponentu koja zarobljava slušatelja i sili ga na ponovno slušanje.
Karakteristika velikih albuma?
Pa jasno da da, iako ga samo to ne čini velikim.
Jethro Tull – „The Zealot Gene“
Slijedom toga, ponovna slušanja sve više polažu album u memoriju u djelu mozga u kojem caruju enzimi sreće, oslobađa se dopamin i priča kreće k svom kraju, sa sretnim ishodom.
„The Zealot Gene“ nije veliki album u gabaritima prethodnika iz prve i druge faze života grupe, nije čak velik u trenutku u kojem je lansiran. „The Zealot Gene“ je jednostavno dobar album, prepun prekrasnih melodija, karakterističnog pristupa akustičnoj gitari i dakako, neizbježnoj flauti koja boja svaku kompoziciju. I kad o kompozicijama govorim, moram podcrtati ingenioznost pisanja istih. Iako se na trenutke čini da su neke „cake“ već prežvakane u prijašnjem opusu, to niti malo ne smeta cjelokupnoj impresiji koja je zaslužna za finalnu ocjenu. Album jednostavno „vibrira“ prošlošću, s pogledom u sadašnjost.
Da, osjeća se odsustvo Martin Barrea, pa i lucidnost ostatka članova iz prijašnjih inkarnacija grupe, ali, moramo shvatiti da je ovo ipak solo album Ian Andersona lansiran pod imenom grupe.
Jethro Tull – „Shoshana Sleeping“
Nisam sumnjao u Andersenov talent kao skladatelja i tekstopisca, najviše me je brinuo njegov glas. Na koncertu u Zagrebu glas mu je bio u potpuno uništen. Bilo ga je žalosno slušati. Na albumu je stvar drugačija. Tehnologija radi svoje, ali i mudra odluka da se vokalne dionice prilagode mogućnostima njegova glasa. Na sreću, boja je ostala, tako da u biti onaj tko nije upoznat s prijašnjim glasovnim mogućnostima Andersona i neće primijetiti neki nedostatak.
Interesantna je lirika na albumu. Još uvijek Andersonovski stilski obojena ne izlazi iz tematskih okvira njegovih stavova u prošlosti, poglavito kad su religija i socijalni trenutak u pitanju (uostalom i naslov albuma to govori!). No, protokom vremena kritička oštrica je ustupila mjesto premišljanjima o spoznaju religije i njenom mjestu u društvu i pogotovo u socijalnom okruženju danas, koje je skoro pa globalno. No, to je samo dio tematike kojom se tekstovi bave, jer i sam život i njegova prolaznost su teme jednako zastupljenije (i dakako, ljubav kao dio života)
I to je to!
Da li je album ispunio očekivanja?
Apsolutno!
Bez kategoriziranja, ni predviđanja u stilu „album godine“ i ostalih marketinških sranja, album „The Zealot Gene“ je album koji možda neće zauzeti visoko mjesto u opusu grupe Jethro Tull, ali da će biti veoma blizu, to sigurno.
„Too Old to Rock ‘n’ Roll: … “?
I don’t think so!
Jethro Tull – „The Zealot Gene“ / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
