Hodajući po samom rubu, ali ne i preko njega, J.R. August svojim posljednjim albumom „Still Waters“ donosi svoju viziju najstarije vjerske priče. S laganim odmakom od prethodnika, na pomalo nesvakidašnji način interpretira tu viziju garnirajući je svojim osebujnim i prepoznatljivim izričajem (koji je btw, u idealnoj konstelaciji sa sadržajem albuma!).
Naoružan ovim duhovnim oružjem, i uz pratnju ni manje, ni više, nego šest pratećih vokala, saksofona i kontrabasa, J. R. August se ukazao u Šibeniku u Kući umjetnosti Arsen.
Potpuno adekvatan prostor za njega, u biti, kao skrojen za njega, pružio je bendu veliku dozu samouvjerenosti, što se i te kako osjetilo na pozornici. Kad se na to još doda nekoliko puta ponovljena izjava o „pravom klaviru“, što je očito veoma bitno, a zna se i zašto, onda je sigurno ukupan dojam benda na pozornici „feel like home“.
Uz puno gledalište rezultat nije mogao izostati.
I nije!
J.R. August je otvorio koncert s „Dealing with the Pain“, s prvom kompozicijom posljednjeg albuma „Still Waters“. U nastavku je preskakao faze u svom opusu, pa smo tako u biti dobili respektabilnu retrospektivu stvaralaštva, isporučenu pod vrhunskim ozvučenjem u idealnom ambijentu.
Nije bilo lošeg trenutka na koncertu, nije bilo meškoljenja u gledalištu i gledanja na sat, ukratko, koncert je od prve do posljednje note protekao u nekoj vrsti duhovnog obraćanja umjetnika auditoriju. Spontani pljesak je bio logičan nastavak nakon svake izvedbe.
Izuzimajući epsku „Black Limousine“, ipak su se na koncertu izdvojile kompozicije s posljednjeg albuma, koje su u živo dobile još jednu komponentu, postale su veoma sugestivne i izuzetno moćne.
Bilo je lijepo u živo doživjeti izuzetan album, i ne mogu tajiti, osobno, a osobnog uvijek ima, bilo su mi to najdraži trenuci koncerta.
J.R. August i njegov prateći bend su se vratili na bis, koji je samo potvrdio status kojeg su izborili ovim koncertom. A i svoj status, jer uske granice kojima je omeđena Hrvatska pucaju pod njime i jednostavno ga gone da krene prema vani, gdje bi mogao uz dozu sreće postići na globalnom nivou ono što je već postigao na lokalnom.
Držim fige!
I naposljetku, par riječi o prostoru u kojem se održao koncert. Grad Šibenik se odavno pozicionirao na muzičkoj karti Hrvatske, i to sa svojim (čudesno) obnovljenim tvrđavama, prisutan je na klupskoj sceni s Azimutom, koji ugošćava prominentna, ali i nova imena, i naposljetku Kuća umjetnosti Arsen, koja sa svojim kapacitetom od stotinjak sjedećih mjesta i fantastičnim prostorom daje točku na „i“ muzičke ponude u ovom gradu. Osmišljen za komornije umjetničke predstave, bilo muzičke, bilo kazališne, … , svojom akustikom, pa i uređenjem daje pozitivne predispozicije svakom tko stupi na pozornicu.
Tako je bilo na koncertu J.R. Augusta, i tako će vjerujem biti i ubuduće.
Prst gore za grad i njegov tim!
