Festival Ispod bine održava se još od 2016. godine u Domu mladih, a u organizaciji Hrvoja Pelicarića, sound artista i nekadašnjeg basista vjerojatno najzanimljivijeg splitskog benda ikad, Zidar Betonsky i kustosice Natashe Kadin.
U podnaslovu piše da je to Sound art festival, što daje još bolje objašnjenje što nam festival predstavlja. Tu su, osim koncerata eksperimentalne glazbe, i instalacije, istraživanja zvuka u prostoru, glazbene skulpture, vizualno glazbeni scenski nastupi, radionice i predavanja.
Ove je godine festival donio i posebno iznenađenje s gostovanjem legende čikaške underground jazz i eksperimentalne scene, vizualnim i glazbenim umjetnikom Robom Mazurekom. Mazurek, inače trubač, snimao je i nastupao s velikanima poput Pharoah Sandersa, Jeffa Parkera (dugogodišnji član Tortoisea), Yusefa Lateefa, Nana Vasconcelosa, Sama Prekopa, Gastr del Sol, Stereolaba i mnogih drugih.
S članovima Tortoisea, Jeffom Parkerom, Danom Bitneyjem i Johnom Herndonom ima i bend Isotope 217, a i cijenjeni je vizualni konceptualni umjetnik.
Dakle Rob Mazurek je svirao sinoć s našim eksperimentalnim, improv bendom iz Pule, Rojem osa. Za Roj osa mogu reći da su trenutno jedan od naših najvažnijih bendova, improv trio koji je dosta surađivao sa strip umjetnikom i slikarom Danijelom Žeželjom, a lani izbacio i izvrstan album „Azbestni krovovi“ na kojem eksperimentiraju sa žanrovima, od hladnog industriala, post rocka, eksperimentalne elektronike do ambijentalne glazbe (ima tu i Coila, The Necksa, proga…).
Kao uvod u nastup mogli smo pogledati na katu pored Amfiteatra Doma Mazurekovu glazbeno vizualnu instalaciju koja je u tom prostoru bila savršeno uklopljena
Na žalost, slovenski bend Svojat nije mogao nastupiti iako su bili najavljeni zbog ozljede jednog člana pa smo dobili kratki ambijentalno eksperimentalni performans Tonija Meštrovića na glavnoj bini na razapetoj žici koja je pod njegovim pokretima ispuštala zvukove.
A onda smo se spustili u prostor Ispod bine koji se nalazi ispod bine Amfiteatra i može ugostiti stotinjak ljudi.
Prostor je bio skoro potpuno ispunjen, puno poznatih lica (ipak je splitska alter scena mala), a kada su na scenu izašli braća Sinkauz na gitari i basu te bubnjar Marco Quarantotto i sa strane Rob Mazurek iz kojeg isijava scensko iskustvo i na kojem se vidi da je mačak u svakom smislu riječi unatoč neuglednom izgledu, anticipacija neočekivanog je postala skoro opipljiva.
A onda je krenulo. Sinkauzi i Quarantotto svirali su čisto, precizno, ritmično, zanimljivo, stalno milimetar dalje od očekivanog, a Mazurek im se pridruživao na trubi ubacujući sola, zvukove s elektronske spravice koja mu je bila slijeva i šuškao udaraljkama, a povremeno i vikao u mikrofon.
Imao sam jaki dojam da sam na koncertu alternativnih The Necks (velikih improv glazbenika koji će ove godine nastupiti na obnovljenom No Jazz festivalu koji na neki način otvaraju Mazurek i Roj osa u nedjelju u Zagrebu) koji kao podlogu imaju rock i industrial umjesto ambijentalnog jazza.
Zvuk je bio perfektno čist i jasan dok se četvorka na bini (ili ispod nje) okušavala u post rocku, post punku, free jazzu, industrial elektronici te naposljetku i u afrobeatu. A opet je sve zvučalo kompaktno, smisleno, razvijalo se i bujalo glazbeno k logičnom kraju do kojeg se dolazilo raznim zaobilaznim putevima.
Mazurek je pokazao da je izvrstan improv trubač i njegova su sola prilično lijepo bojala ono što je u osnovi ipak bio koncert Roja osa.
A kao što rekoh, taj bend je trenutno jedno od naših najvećih blaga i, ako volite eksperimentalnu glazbu, nemojte propustiti njihov sljedeći koncert gdje god se našli.
A ovim putem veliko hvala Hrvoju Pelicariću što nam je omogućio ovaj genijalan happening u Splitu u kojem se skoro nikad ništa zanimljivo ne zbiva.
A nadam se da bi i Zidar Betonsky mogli napokon nešto izbaciti na vinilu ili se reformirati, jer sam sinoć vidio tri petine benda.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala