Preminuo je Ian McDonald.
Pomalo je već otrcano pisati, još jedan velikan je otišao. Svi će otići, u to nema sumnje, ali problem je što teško da i jedan koji otiđe iza sebe ostavi mjesto u koje netko uskoči. Naprotiv, kako koji krene na jednosmjerni put prema sv Petru, praznina ostaje i nitko, skoro nikad nitko ne uskače. I u tom kontekstu nažalost, moramo ponovo reći, još jedan velikan je otišao.
Ian McDonald je bio jedan od armije samozatajnih umjetnika, koji je imao sve predispozicije da bude medijska zvijezda i kao takav eksponiran. Ali ne, rijetki su za njega znali po imenu, iako su njegove pjesme harale top listama diljem svijeta.
Da je samo sudjelovao u stvaranju prve inkarnacije King Crimsona bilo bi to dovoljno za povijest i zlatna slova kojim bi se ime obojilo. No, po napuštanju matične grupe su suradnji s Michael Gilesom izdaje briljantan album jednostavnog naziva „McDonald and Giles“. Kako u trenutku izlaska pa i danas, ovo je jedan od najpodcjenjenijih albuma epohe.
Prelazom preko Velike Bare počinje drugi dio karijere ovog velikog umjetnika. S ex-gitaristom grupe Spooky Tooth, Mick Jonesom, osniva band Foreigner. S ovom grupom postiže neviđeni komercijalni uspjeh. Doduše, pomalo razočaravajuće je odjeknila vijest u to vrijeme da je teški progresivac osnovao AOR grupu, ali vrijeme je pokazalo da ipak, kvaliteta je ono što ostaje. A ona se i te kako reflektirala na top listama koje su priskrbile svim albumima, a govorimo o četiri izdanja, platinaste tiraže. I to pet puta svaki.
Monstruozno!
Iako je bio multi instrumentalista (flauta, saksofon, klavijature, gitara, vibrafon, …), Ian će prvenstveno u prog krugovima biti upamćen po sviranu flaute i saksofona. O kojem se gabaritima radi govori i činjenica da je na prvijencu matične grupe „In the Court of the Crimson King“ odigrao vitalnu ulogu u oblikovanju albuma koji je postavio nove temelje za razvoj muzike modernog doba.
Govoriti o Ian McDonaldu je nezahvalno, jer možda poprilično debela biografija može obuhvatiti sve aspekte života ovog umjetnika.
Jednog dana sigurno i hoće.
R.I.P.!
