Grand Funk Railroad – “On Time”

Kad su troje mulaca uzeli instrumente u ruke i krenuli u avanturu koja će ih odvesti toliko daleko da ni u snu u tim trenucima nisu sanjali da to uopće postoji. Farner, Brewer, jedva punoljetni, a Schacher ni to, ništa ne sluteći što će i kako. Farner je s jedva 21 godinom života već bio multiinstrumentalist, Brewer je manijakalno ganjao bubnjeve, a Schacher svojim basom razbijao stakla na susjednim prozorima.

Nije im puno trebalo. Prvi su im nastupi po lokalnim klubovima ukazali da je ono što sviraju – sirovi garažni blues otežan do krajnjih granica – formula koja dobiva.

Bivaju brzo zapaženi i ugovor je visio pred njima.

Stoga ni ulazak u studio nije bio neizvjestan. Odmah u startu dogovorili su da nema obrada na albumu, što je u to vrijeme bilo gotovo pravilo za albume prvijence. Sav materijal za album napisao je Mark Farner, što će biti još jedna konstanta u radu grupe, jer je de facto cijeli opus benda ležao na njegovim kompozicijama (dakako, do njegova odlaska).

Album se snimao kao i svi ostali u to doba – s minimumom ulaganja, ali maksimumom energije. Uglavnom, pokušali su u studiju uhvatiti “duh” živih nastupa i u tome su djelomično uspjeli. Na tom polju uspjeh albuma i nije toliko bitan, koliko činjenica da će im sva kasnija izdanja krasiti baš ta karakteristika – atmosfera živih nastupa u studiju.

Grand Funk Railroad – “Time Machine”

No, album sam po sebi i nije bio baš sjajan. Iako njime dominiraju blues i hard rock, s elementima psihodelije, pokazalo se da je najtočnija ocjena da je album sukob želja i mogućnosti. Očito je da je grupa željela daleko više, ali to nije uspjela.

I onaj najveći minus: tu je i lirika koja jest doista naivna i pokazuje da umijeće kreiranja riječi i stihova katkad može biti itekako otežano i diskutabilno.

Nedostaci su nadoknađeni obilatom dozom energije, ali i – ono najbitnije – činjenicom da je debitantski album “On Time” samo uvod u nešto daleko veće.

I to veće došlo je uskoro s drugim albumom “Grand Funk” (popularno nazvanim “Red Album” zbog omota), na kojem je do punog izražaja došla ta njihova sirova snaga i energija pretočena na vinil.

Grand Funk Railroad – “T.N.U.C.”

Izlazak albuma je bio i te kako primijećen. Počeo se intenzivno vrtjeti na radio stanicama diljem kontinenta.

I onda su krenule padati dvorane najvećih kapaciteta, koje i pored toga nisu bile dovoljne, jer Grand Funk Railroad krenuo je u osvajački pohod s koncertima koji su nerijetko – ili gotovo u pravilu – završavali u deliriju publike i pozornice, s koncertima na kojima je publika u pravilu bila ta koja nije dopuštala grupi da nakon nekoliko biseva siđe s pozornice, i naposljetku koncertima koji su nakon samo dva ili tri sata ekstaze završavali s neredima na ulicama, jer bend nije odsvirao pet ili šest biseva, nego samo jedan, dva ili tri…
No, njihovi su koncerti u to vrijeme jedna sasvim druga priča – do tada neispričana, a i kasnije!

I da se na kraju vratimo albumu.

Unatoč svojim manama, album “On Time” ima značajno povijesno mjesto u američkoj rock povijesti. U trenutku kada je britanski hard rock dominirao scenom, Grand Funk Railroad pojavio se kao najistaknutiji američki bend sposoban stati uz bok britanskim izazovima, kako u komercijalnom, tako i na onom suptilnijem, koncertnom. To će doći na vidjelo tek kasnije, kad bend, oslonjen na “domaći izvor”, lansira pjesmu “We’re an American Band”, s kojom potvrđuje identitet američke atrakcije.
I da, sve je to bilo u embriju na debitantskom albumu “On Time”.

I ono notorno: s obzirom na to da se ipak radilo o relativno anonimnoj grupi, album “On Time” postiže lijepi rezultat na Billboardu, popevši se na #72. mjesto. Pored Amerike, dolazi na top liste u Australiji (#14. mjesto) i Kanadi (#35. mjesto).