Goran Bare & Majke
Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila
27. Kolovoza – 2022.

Unleash that fuckin power!

Nakon kurtoazne isprike zbog odgođenog koncerta, krenulo se. Trebalo bi reći 110 na sat, ali ne, bilo je to „samo“ 100 na sat. Bare i Majke su u prvom satu koncerta pružili neizmjerni užitak djelu publike koja je došla uživati samozatajno u koncertu iz udobnih sjedećih mjesta na tribinama. Drugim riječima, koncert je otvorio s „Rođen za suze“, nastavilo se s „Ljubav krvari“, „Grešnik“, … , uglavnom s kompozicijama koje se ugodno i udobno sluša sjedeći.

U tom su se tonu nizali standardi do negdje kraja prve ure koncerta. I onda je krenulo. Bare je u trenutku pomalo „ozbiljnu“ atmosferu pretvorio u usijanu klupsku. Lavina je počela s „Vrijeme je da se krene“. Publika je po običaju pjevala refrene, Bare u elementu, prihvaćao natrag.


Temperatura se dizala strmom uzlaznom putanjom i tko zna gdje bi sve skupa završilo da sam Bare ipak nije na trenutke smirivao situaciju. Da se razumijemo ne govorim o nikakvom ekscesu, jer koncert je protekao u sjajnoj atmosferi, već govorim o pokušajima da se usijana atmosfera malo ipak ohladi, na žalost svih pravih poklonika pravog rock’n rolla. Jer biti na punokrvnom rock koncertu i ne oznojiti se ili bar ne biti okupan pivom ili nekom bezalkoholnom varijantom i nije kompliment. No, Bare je Bare i to smo vidjeli nebrojeno puta. Stoga nema mjesta nikakvom čuđenju, jednostavno to je tako i nikako drugačije.

Nakon ure i kvarat Bare je samo rekao, „laku noć, to bi bilo sve od nas“. I otišao. Dakako, svjetla su ostala ugašena, bis je mirisao u zraku. I dogodio se.

Pa i bis je počeo u nekom umjerenijem tonu s „Odvedi me“, ali zato je nastavak, „Budi ponosan“ pomeo sve što je preostalo od koncerta.

I da, po tko zna koji put ponovljeno, bili su to trenutci kad ne gledate na sat, jer znate da vrijeme prolazi i ovaj trenutak će uskoro biti iza nas.

Bare i Majke su isporučili odličan koncert, manje „energetski“, više „atmosferski“ podijeljen u dva labava djela. U prvom djelu su isporučili vrhunski koncert koji se pratio sjedeći, evocirajući ona vremena kad se koncert slušao, dok je drugi dio, u zraku prizvao klupsku atmosferu u kojoj se Bare najbolje snalazi.

Njegova je uloga majstorski odigrana, koliko u onoj spontanoj komponenti, tako i dakako u onoj uvježbanoj, koja se katkad teško može „prokljuviti“ ili odvojiti od one druge. No, ovo i ono je Bare i oko toga ponovo nema zbora.

O Majkama se tu nema što govoriti, ni lamentirati, već ono otrcano, sretan je onaj  izvođač koji iza sebe ima ovu ekipu.

Iako sam sa skepsom gledao relativno skroman arsenal zvučnika, kad je koncert počeo sve se raspršilo. Dobro, ona dva decibela će uvijek faliti kad si u gledalištu, a ne grliš zvučnik pred binom, ali zvuk je bio čist, čvrst, dobro balansiran. Svi su se instrumenti lijepo čuli i svaki u svoje vrijeme je bio isturen-povučen. Osim jednog „glitcha“ s Krunovom gitarom, produkcija koncerta je proteka besprijekorno. Čak se i Barino frfljanje na trenutke lijepo razaznavalo.

Ovim je koncertom nekako zaokružena ljetna sezona na najljepšoj otvorenoj pozornici u nas. (ostaju još par jesenskih!). Organizator se i ove godine pobrinuo da ponudi za svakog po nešto, ali ono što je najbitnije u ovoj lijepoj priči jest to da je nivo kvalitete toliko velik, i ni jednim koncertom se nije spustio ispod visoko podignute ljestvice, da trenutno ne postoji u nas ni jedan koncertni prostor koji bi ponudio i blizu ono što ovaj prostor pruža.

Allo Splite, probudi se, vrijeme je da se krene!


*Sve fotografije je ustupio Valerio Baranović!
Hvala!

na vrh