21. veljače 2014. godine u prometnoj nesreći pogiba Francesco di Giacomo.
Pored napora liječnika da mu sačuvaju život, Giacomo je potpisao zadnji poraz pred neupitnim pobjednikom. Smrt ga je zatekla u trenutku kad je matična grupa prolazila kroz drugu mladost, napokon dobivši priznanje, ne samo prvog kruga i rijeke fanova, već i samog establišmenta.
Giacomo je s braćom Nicenzi osnovao Banco del Mutuo Soccorso, davne 1971. godine i s njima snimio sve što je grupa do danas u biti snimila.
Svojim opernim vokalom je obojio zvuk grupe i dao joj neizbrisivi pečat. Sudjelujući u stvaralaštvu grupe, s ipak prevladavajućim vokalnim udjelom, Giacomo je bio medijski najeksponiraniji član grupe. Ovo ipak treba preslikati na Banco, jer za očekivati bi bilo da je u tom slučaju ego samog Giacoma neprikosnoven unutar strukture, a njegovo vodstvo neosporno. Možda i jest bilo, ali na njegov, specifičan, ljudski način.
Jedan primjer će zauvijek oslikati ovog čovjeka i determinirati njegovo mjesto u muzičkoj povijesti. Naime, grupa je 1978. godine, u deceniji neprikosnovene vladavine Banca na Apeninskom poluotoku, snimila album “…di terra”. (Album je realiziran uz učešće orkestra ”Orchestra dell’Unione Musicisti di Roma”).
I sad dolazi ono najinteresantnije.
Album je u cijelosti baziran na poemi Franceska di Giacoma i sastoji se od sedam instrumentala. Dakle, poemu je napisao Giacomo. Njegov matični sastav kojeg on vodi, radi u potpunosti instrumentalni album, što automatski isključuje samog Giacoma iz njega. I sve je to bilo Ok, jer muzika je uvijek bila u prvom planu.
Eto takav je čovjek bio Giacomo!
Pored progresivnog izraza koji je često koketirao s klasičnom muzikom, Giacomo nije ostao imun na talijansku kanconu. Na sebi svojstven način i tu je sebi našao mjesto. To je ujedno i razlog uvrštavanja snimke koju možete vidjeti dolje.
Na vijest o smrti Francesca di Giacoma cijela Italija mu je odala počast.
U svim većim gradovima su se održali koncerti posvećeni ovom velikanu s Apenina. Na koncertima koji su održani u njegovu čast, samo spominjanje njegovog imena je izazivalo burne ovacije u gledalištima, jasno ukazujući koje mjesto i značenje je imao Giacomo u Italiji i koje će mjesto zauzeti u povijesti muzičke umjetnosti.
R.I.P.!
Francesco Di Giacomo/Morgan – “Bocca Di Rosa”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
