Family za mnoge i nije bio baš progresivni bend u klasičnom smislu te riječi. Pa i nije, bio je ono što „progresivnu“ muziku uzdiže iznad mainstreama, a to je izričaj. U doba kad je progresivno podrazumijevalo kompozicije od pola sata, Family je kondenzirao tih pola sata u tri, četiri minute. Odreći mu radi toga „prog“ epitet je veoma kratkovidno, jer u biti, baš radi toga se na ovaj bend odnosi epitet „progresivno“ u punom smislu te riječi.
Ali to nije sve što prati ovu grupu. U nemogućnosti da je klasificiraju, kategoriziraju, pa i realno valoriziraju, kritičari tog doba, pa i današnji, upadaju u klopku kao miševi na gorgonzolu. Nemam običaj, ali ovom prilikom moram donijeti par apsurdnih crtica iz povijesti ocjenjivanja ovog benda na primjeru albuma, „Fearless“.
Family – “Crinkly Grin”
Dakle, u nekoliko citata uglednih muzičkih magazina tog doba:
US rock magazine Creem, iz pera kritičara Ed Warda, koji btw na samom početku teksta priznaje da mu muzika grupe Family nije draga, za album „Fearless“ kaže: „dobar, jak album, nakrcan s energijom visokog naboja, top izričaj kojeg samo britanski rock može isporučiti“. U nastavku kaže, da je ipak lošiji od „Anyway“, te za kompozicije “Spanish Tide” i “Children”, da su tu samo da popune prostor na vinilu i ništa drugo.
Na drugu pak stranu, kritičar Jack Breschard, u magazinu Crawdaddy, kaže da je album „ništa manje nego briljantan!“
I treći citat, magazin AllMusic, za album kaže da je „neujednačen“, ali ističe vrhove kreativnog djela u obliku kompozicije “Spanish Tide”, potom, “Save Some for Thee” i “Take Your Partners”, te zaključuje da je album „best any jam-based aggregate of the day!”.
Family – “”Spanish Tide”
I što sad?
Ovo je ipak retoričko pitanje, jer zaključak se sam nameće.
Dakle, nakon poduljeg uvoda, o albumu.
Roger Chapman & Co su nakon uspjeha s albumom „Anyway“ krenuli u potragu za novim izričajem. Kako bi napunili praznini do novog izdanja izdaju kompilaciju, „Old Songs New Songs“, koja sama po sebi predstavlja priču, ali o njoj drugom prilikom. Uglavnom, godinu nakon albuma „Anyway“ izlazi „Fearless“ i donosi grupu u donekle izmijenjenom izdanju, svježu i ornu za dalje. (Da ovo nije prazna floskula dokazuje nasljednik „Bandstand“.)
„Fearless“ biva primljen mješovito, što se i vidi iz uvoda. Poglavito radi osnovne činjenice, ondašnjoj kritici se nije dalo puno razmišljati ili nisu vidjeli, te su propustili valorizirati album u njegovoj veličini. Dokaz tomu su kontradiktorni natpisi o pjesmama, od kojih neke po mišljenju jednih predstavljaju uteg i služe samo da popune prazninu, dok za druge kritičare, te iste, predstavljaju vrh ne albuma i ne opusa grupe, već cjelokupne progresivne produkcije tog doba.
Činjenica jest da se album nakon pola stoljeća sluša s jednakom pažnjom i uživanjem, i da parafraziram samog sebe, „kad se neko djelo pola stoljeća sluša s nepodijeljenim kriterijima i uživanjem, onda za njega postoji jedan klasičan naziv, remek djelo“.
E sad, ispravite me, ali s argumentima!
Family – “Fearless” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
