Bilo je to davno, tamo negdje po sredini prošlog stoljeća, kad je mladi Nick susreo Dave Brocka i s njime osnovao grupu Hawkwind.
Teško je u tim trenucima itko od sudionika mogao pretpostaviti da će se život grupe ne samo materijalizirati u obliku desetina albuma, od kojih su neki dolazili i na top liste, već i dugovječnosti koja krasi rijetke iz tog ešalona muzičke najezde medijskim prostorom tog doba.
No, Hawkwind se pokazao kao žilava starina. Iako su po eksploziji punka bili gurnuti u stranu, krajem prošlog i počekom novog stoljeća ponovo zauzimaju pozicije. Ne kao nekada, jer je to u biti nemoguće, ali solidno sljedbeništvo i regrutacija novih im je donijela mirnu starost.
To mirnu ipak treba shvatiti labavo, jer Hawkwind u novom stoljeću izdaje dobre, pa čak i odlične albume, evoluira svoj izričaj, prilagođava ga modernoj produkciji, ali nikada ne izlazi iz okvira svog utabanog žanra. (kojeg su uostalom i sami utemeljili). Doduše, sve ovo se prvenstveno treba zahvaliti Dave Brocku koji je svojom upornošću i talentom postigao da grupa Hawkwind i danas relativno visoko kotira.
Ne malu ulogu u svemu tome je igrao i Nik Turner, saksofonista, flautista benda, koji je svojim dionicama davao onu prepoznatljivu boju i njima determinirao fluidnu atmosferu po kojoj se nazvao cijeli žanr, Space Rock.
Od prvih dana na pozornici ispoljava svoju ekscentričnost, kako izgledom tako i ponašanjem. Obavezno našminkan, obojen, odjeven u „pitaj bloga što“ postaje sastavni dio scenografije, a napretkom tehnologije i pojavom velikih ekrana na kojima su se vrtjele psihodelične scene, Nik postaje sastavni dio multimedijalne prezentacije i time jedan od nositelja imagea same grupe.
S muzičke strane u grupu je donio slobodan skoro pa jazz stil sviranja svojim instrumentima te i time odredio smjer u kojem se kretao izričaj matične grupe.
Napušta matičnu grupu i osniva nekoliko opskurnih (Sphynx i Inner City Unit ), s kojima hara lokalnim undergroundom. Očito da mu je to godilo jer je skoro sve do svoje smrti ostao vjeran tom statusu.
R.I.P.!
