Sinoć prava poslastica u Azimuta, Šibenske oaze dobre energije i urbane zabave.
Damir Avdić, kralj necenzuriranog nastupa, ekstrem u pozitivnom smislu koji ruši tabue i predrasude lijevih i desnih, južnih, zapadnih, istočnih i sjevernih. Njegove pjesme, koje su autobiografska trauma, brutalni tekstovi od kojih se ježiš, koji te tjeraju da se zamisliš, posramiš, tjeraju te da digneš šaku i zavičeš, zaprijetiš…
Avdić je glas svih potlačenih, razočaranih, liberalnih, urbanih, inteligentnih. Antiratni poklič, poklič protiv gluposti, nasilja, apatije, religije, države…
Gitara je posebna priča. Moćni rifovi i distorzije, Avdić sa svojom gitarom gradi zvuk cijelog benda, radi čaroliju u koju utoneš lako i prepustiš se žestokim zvukovima.
Sat i pol neprestane glazbe, bez ijedne pauze, dva bisa, publiku je bacilo u trans. Zaslužene ovacije pjesnika anarhije ili anarhiste pjesnika odzvanjale su Azimutom.
Iskreno, moćno, kvalitetno, potpisujem svaki stih, svaku riječ, svaku psovku.
Bravo Damire, generacijo…
