Objavljeno 22.11-2017.
Teško možda za povjerovat da nešto može biti tako svršeno, ali čuda se događaju čak i običnim smrtnicima.
Moram priznati, da, imao sam očekivanja kad je koncert the Residentsa bio pitanju, ali mi je bila muka od autobusa, hotela, prijevoza i svega što jedno putovanje može učiniti neugodnim.
Ispostavilo se da je sve to bilo pretjerano, a događaji su me demantirali na najbolji mogući način.
Kao i svaka priča i ova ima neki početak.
Dakle, ne sjećam se kad sam posljednji put išao autobusom u Metropolu (vjerojatno nikad!).
Ukrcao sam se na Clissin autobus koji me je nakon 4 sata ugodne vožnje, skoro bez zaustavljanja (samo 20 min na jednoj pumpnoj stanici na autoputu!) doveo u Zagreb.
Dobri duh rock’n rolla, Darko, me sačekao na stanici i krenusmo u obilazak njegovog ureda uz usputno zaustavljanje radi prehrambenih potrepština.
Nakon dvije pive i razgledavanja postera/plakata (Darko moraš ih uokviriti!!!) otišao sam u hotel u Ilici, koji se, gle čuda, zove „Hotel Ilica“.
Neformalni prijem je bio popraćen mojom potragom za ključem od sobe, ali sve je to dio lokalnog folklora.
Lijepa soba, topla, ali trebalo je gibati prema Nasipu.
Uber se pokazao kao idealno rješenje za prijevoz po gradu.
Simbolične cijene, skoro bez čekanja, od – do za par kuna, svaka čast!! (za mog boravka sam cijelo vrijeme koristio usluge Ubera, i kad sam zbrojio sve račune, ispalo je ispod 100 kn!!, toliko!).
Kako sam došao ranije, provjerio akreditaciju i otišao do najbližeg restorana na pivu.
I sad dolazi nešto što ljubitelji the Residentsa sanjaju.
U prostoriji do koje sam bio čujem američki naglasak i vidim cijelu ekipu kako sjedi za stolom i večera.
Rockerska lampica se instant upalila i malo sam se nepristojno upiljio u to društvo pokušavajući po boji glasa ipak ubrati da li je Randy među njima.
Nisam uspio, ali bilo je to slatko iščekivanje, jer prije ili kasnije moraju ustati i otići, a onda prolaze pored mene!
To se i dogodilo, i kad je prolazio Homer Flynn, glasnogovornik grupe, u društvu nekog mladića (gitarista/bubnjar?), dobacio sam kako ih pratim dugo vremena,.. , itd,.uobičajene “fanovske fraze“.
Oboje su se okrenuli, a mladić je odgovorio da mu je drago.. itd … , Homer nije ništa odgovorio, ali, ta brada, poznata ,… ne želim špekulirati, ne bi bilo fer..
Upoznajem Kornela, (jednog od osnivača Močvare) i osobu koja je očito zadužena da vodi brigu o gostima.
Porazgovaramo kratko, i kaže mi da će me upoznati s Danijelom, koji je zadužen za akreditacije i promociju, jer je fotografiranje zabranjeno. (Danijel bi trebao biti taj koji će mi poslati fotografije za objavu na portalu, što i jest napravio, veliko hvala!.)
I kad je ekipa otišla, u restoran je ušao muškarac i naručio travaricu. Čuo me kad sam nešto razgovarao s konobarom, i zapitao jesam li iz Dalmacije?
Dakako, odgovor je bio potvrdan i za uzvrat pitam ga, odakle je on?
S Bola na Braču!
Pomalo u nevjerici pitan da li je ovdje radi koncerta, i dobivam potvrdan odgovor.
Dva Bračanina (dobro, jedan samo porijeklom, ali krv …) na koncertu the Residentsa, e to „svit još nije vidija“, to garantiram!!
Uglavnom ugodna priča o Residentsima i zaputimo se prema ulazu u klub.
Na ulazu baš i nema gužve.
Pomalo me strah da koncert neće biti rasprodan kao prethodni godinu ranije.
Dvorana lijepa, velika za jedan klub, stolice naredane, ali prazne. Takve su ostale sve do skoro samog početka koncerta, ali na kraju, prostor se ipak pristojno popunio.
Aj bar me nije bilo sram pred ovim genijalcima!
Dok smo čekali da počne koncert, Tonći (kojeg sam susreo u restoranu) i ja pričamo malo o Residentsima, malo o vinu, ribi, malo o maslinama, tipična “dalmatinska špreha” zadrtih bodula.
Kako je koncert kasnio, društvo u konverzaciji se proširuje za još dva sugovornika, i vrijeme kratimo veoma ugodnim razgovorom. (Žao mi je što nisam zapamtio imena, staračka demencija!?, ali ako ovo čitaju, neka mi se jave preko MLP-U maila, pa ću ispraviti ovu povijesnu nepravdu.)
Dočekali smo gašenje svjetla i početak, ne koncerta, to je malo banalno, jednodimenzionalno za ovo što slijedi. Radije bih upotrijebio riječ, predstava, jer u biti muzika je samo dio “paketa“.
Koncert je protekao .. o tome opširnije u osvrtu, a nakon koncerta slijedilo je opraštanje s društvom, ponovo Uber i hotel.
Nakon prospavane noći, onaj ugodan osjećaj da koncert raste i raste.
Odupirem se iskušenju da počnem pisati o njemu, jer još nije u potpunosti sazrio da bi riječima opisao ono što u oči vidjele i uši čule.
Putovanje u matičnu luku je proteklo po sunčanoj Dalmatini.
Moram spomenuti autoprijevozničku firmu Clissa i njihove vozače, jer me je sve skupa ugodno iznenadilo.
Nakon 4 sata vožnje, stigoh na točku s koje sam krenuo, bogatiji za poznanstvo s divnim ljudima i jednim koncertom kojeg neću skoro zaboravit.
I da parafraziram samog sebe iz najave ovog koncerta,
Život je lijep!
Radi čega?
Zna se!
