Thomas Andrew Doyle je američki glazbenik iz Seattlea. Za Solin Live govori o sebi, svojim projektima, kao i grunge pokretu.
Tad je najpoznatiji po tome što je bio frontmen i vođa benda TAD. Bio je jedan od osnivača glazbenog pokreta GRUNGE. Svoju glazbenu strast i karijeru započeo je u dobi od 5 godina kada je lupao po kutijama zobene kaše i limenkama kave pokušavajući oponašati svog starijeg brata koji je imao set bubnjeva. Njegove formativne godine proveo je u petom razredu prvo učeći svirati E-flat tubu koju je njegov djed svirao početkom 1900-tih. Međutim, Tadova prava strast bili su bubnjevi i udaraljke. U šestom razredu napravio je sljedeći korak na svom putu proučavajući vinilne ploče tog vremena i svirajući uz njih na setu bubnjeva koje mu je poklonila baka, a koje još uvijek ima i svira ih i dan danas. Kasnije je Tad završio srednju školu, a zatim nastavio svoje obrazovanje studirajući glazbenu kompoziciju i izvedbu na Državnom sveučilištu Boise pod mentorstvom nacionalno poznatog i cijenjenog dr. Johna Baldwina, profesora glazbe. U dobi od 18 godina počeo je svirati bubnjeve u jazz sastavima i kvartetima u noćnim klubovima u okolici Boisea. Kasnije je svirao u rock i punk rock bendovima po cijelom području prije nego što se 1986. odlučio preseliti u Seattle sa svojim bendom H-Hour. (www.taddoyle.com.)
HB: Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto o sebi?
TAD: Većina me ljudi poznaje pod imenom Tad Doyle. Doživotni sam glazbenik i umjetnik rođen kao Thomas Andrew Doyle, zvani Tad, 1960-ih u Boise, Idahu od strane dvojice vojnih veterana u obitelji niže srednje klase.
U ranoj mladosti počeo sam se zanimati za glazbu i umjetnost. Vaši čitatelji možda znaju za bend TAD koji je bio jedan od začetnika grunge zvuka u revoluciji Grunge pokreta.
HB: Koliko vidim, bili ste okruženi glazbom od malih nogu i nastavili ste svoje obrazovanje studirajući glazbenu kompoziciju i izvođenje na Boise State University pod mentorstvom nacionalno poznatog i cijenjenog dr. Johna Baldwina, profesora glazbe.
Recite nam više o tome.
TAD: Uglavnom, završio sam jednu godinu fakulteta odmah nakon srednje škole. Bilo je sjajno iskustvo učiti s dr. Johnom Baldwinom. Brzo sam otkrio da ono što želim raditi u glazbi treba stvoriti umjesto proučavanja glazbe prošlosti. Nemojte me krivo shvatiti, definitivno sam puno naučio o glazbi i skladanju u svojim formativnim godinama. U to sam se vrijeme intenzivno bavio jazzom i punk rockom. I jazz i punk-rock još uvijek su definirali glazbenici koji su ih svirali i ja sam želio biti dio toga.
U to sam vrijeme radio noćne smjene i otkrio da je cjelonoćni rad i zatim odlazak u školu tijekom dana previše opterećivao moje cikluse spavanja i moje sposobnosti da ostanem usredotočen na ono što stvarno želim raditi sa svojim životom. Tako sam zadržao posao i počeo svirati u raznim glazbenim projektima koje i dan danas činim.
HB: Vaš bend TAD smatra se ključnim imenom grunge pokreta. Zanimalo me kako gledate na nasljeđe TAD-a, kao i na tzv. grunge pokret?
TAD: Jako sam ponosan na stvari koje smo postigli u bendovima, TAD, Hog Molly, kao i Brothers of the Sonic Cloth. Dok nosim svoju glazbenu ostavštinu naprijed, i dalje sam angažiran i uzbuđen što svaki dan donosi s glazbom u mom životu. Dio onoga što mi glazbu čini zanimljivom jest to što stalno učim nove stvari. Vođenje vlastitog glazbenog studija za snimanje, Witch Ape Studio, zadnjih 18 godina također je bio odličan alat za učenje. Ostajem u sadašnjem trenutku i cijelo vrijeme radim s novim i nadolazećim umjetnicima. To mi je jako uzbudljivo. Što se tiče nasljeđa samog Grungea, nemam vam baš puno toga za ponuditi.
HB: Nakon raspada TAD-a, zajedno s Ty Garciom i Martinom Chandlerom osnovali ste bend Hog Molly. Osim toga, imate bend Brothers Of The Sonic Cloth. Možete li nam reći koju riječ o tim bendovima, posebno Brothers Of The Sonic Cloth?
TAD: Istina o Hog Molly je da sam bend osnovao ja, Ty Garcia i Jason Jacobs, zvani Slimmy D. Martin Chandler pridružio se bendu kao drugi gitarist, ali nikada nije bio ni na jednoj snimci. „Kung-fu Cocktail Grip“ bilo je jedino službeno izdanje koje je bend imao, iako se smo imali spreman materijal za sljedeći album. Bend se raspao, članovi su krenuli u različitim smjerovima i krenuli dalje u svojim životima.
BotSC je izvorno bio samo ja, koji sam pisao pjesme, i u jednom sam trenutku odlučio da želim svirati pjesme uživo. Moja žena, Pegadeth, bila je očigledan izbor da bude u bendu. Ona sama ima tako bogatu glazbenu povijest osim onoga što smo radili zajedno, a i sama je nevjerojatan duh i glazbenica. Imalo je smisla da ona bude dio benda. Prvotno nam je bilo teško pronaći pravog bubnjara za bend. Prošli smo kroz mnoge audicije za bubnjare, oko osam godina prije nego što smo pronašli Davea Frencha da nam svira bubnjeve. Bio je najkvalificiraniji čovjek za taj posao, a bio je i dobar prijatelj.
HB: Osim što ste aktivni kao glazbenik, vi ste i producent, skladatelj, samim time vodite Witch Ape Studio.
Kako ste došli na ideju da postanete producent i pokrenete diskografsku kuću?
TAD: Studio je imao svoje skromne početke u podrumu kuće u kojoj smo moja žena i ja živjeli kad smo se 2006. preselili u Seattle iz San Diega. Bilo je to više mjesto gdje smo mogli vježbati i snimati vlastiti materijal.
S vremenom se pročulo da snimam bendove i projekte za koje su i drugi ljudi smatrali da dobro zvuče. Na kraju smo se moja supruga Pegadeth i ja preselili u južni Seattle i izgradili pravi studio za snimanje, s glavnom prostorijom za snimanje i malom kontrolnom sobom, odvojenom od glavne.
Usavršio sam svoje vještine i proučavao mnoge aspekte onoga što je potrebno za inženjera snimanja u vremenu u kojem živimo. Na kraju sam sjeo sa suprugom, dogovorili smo se da ako želimo snimati i producirati, da to bude 100% angažman, odnosno, puno radno vrijeme.
Tako je uz pomoć supruge, koja je dala podršku mojoj viziji u gradnji studija, započela karijera u snimanju glazbe, miksanja, masteriranja i produciranja odabranih izvođača.
Dao sam otkaz na svakodnevnom poslu i zaronio duboko u glazbeni ponor kako bih nastavio svoje usavršavanje.
Bilo je igranje vatrom, ali tako sa krenuo naprijed i posvetio se svojoj strasti, snimanju sa što više glazbenika. Tim potezom sam mnogo naučio o svemu vezanom za studio. Tijekom godina, studio je posto poznat i trenutno ima više posla nego ikad.
HB: Za kraj, koji su Vaši budući projekti? Što biste preporučili našim čitateljima?
TAD: Ove godine imat ću četiri nova izdanja, a prvo od njih je još jedno solo izdanje pod nazivom „Aberrant“ koje će biti objavljeno na Bandcampu.
„Abberant“ je moje sedmo dugosvirajuće izdanje do danas. Zatim slijedi izdanje pod nazivom „Forgotten Sciences“, koje će biti objavljeno na vinilu kao i na moj Bandcamp.
Otprilike u rujnu planira se izdati vinil/cd/digitalno izdanje za izdavačku kuću mog prijatelja, Yuggoth Records pod nazivom „Amalthea“, koje će ponovno biti solo izdanje.
I konačno, još uvijek radim na četvrtom izdanju za ovu godinu, čije detalje ću objaviti nešto kasnije.
Da biste saznali više informacija, posjetite: https://linktr.ee/TadDoyle
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
