Možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi?
Moje ime je Renato Spadini Júnior, imam 47 godina. Basist sam i jedini preostali izvorni član benda. Također sam profesor povijesti, te otac Andreasa i Sofije!
Kako ste se upoznali i došli do ideje o osnivanju benda?
Bend je osnovan 2000. godine u gradu Diadema, u regiji ABC Paulista, a činili su ga: JM (vokal), Hugo (gitara), Renato (bas) i Leandro (bubnjevi).
Bio sam dugogodišnji prijatelj s J.M.-om, koji je svirao u undergroundu (manje poznat široj publici) s metal bendovima još od 1989. godine. Pozvao sam ga da osnujemo bend, i on je pristao. Preko njegove tadašnje djevojke upoznali smo bubnjara i gitarista.
Napustio sam svoj prethodni bend, Refute, jer sam imao problema s jednim od članova i odlučio sam potražiti novi projekt. Tako je rođen Grinding Reaction.
Trenutačna postava, s mnom na basu, Ricardom na gitari i vokalu, te Edilsonom na bubnjevima, formirana je ove godine, nakon što nam se Edilson pridružio u veljači. Ricardo je u Grinding Reactionu od 2011. godine.
Oni su iskusni glazbenici koji već dugo sviraju na sceni, a upoznali smo se dok smo svi bili dio benda Refute 1999. godine.
Poznati ste po specifičnom stilu.
Možete li nam reći nešto više o svojim glazbenim utjecajima?
Grinding Reaction je u osnovi mješavina thrash metala, death metala i hardcorea. Međutim, slušamo i mnoge druge glazbene stilove, od bluesa do brazilske popularne glazbe.
Imamo sličan glazbeni ukus, pa ću spomenuti neke od bendova i stilova koji su utjecali na sve nas i čiji se utjecaji lako mogu prepoznati u našoj glazbi:
Slayer, Anthrax, Sepultura, Sacred Reich, Madball, Agnostic Front, D.R.I., S.O.D., Biohazard, Ratos de Porão, Extreme Noise Terror, Doom, Hatebreed, Obituary, Krisiun, Napalm Death, Carcass, Malevolent Creation, Cannibal Corpse, te straight edge hardcore pokret iz devedesetih i nu metal.
Do sada ste izdali dva EP-a i dva studijska albuma.
Možete li nam reći nešto više o njima, kao i o nadolazećem radu?
Prvi EP, “Opression, Negligence, Tears and Blood”, objavljen je 2004. godine, još uvijek s originalnom postavom. Na njemu se nalazi 5 pjesama na engleskom jeziku, a tekstovi su kritički i bave se kapitalizmom, njegovim nedosljednostima te društvenim i političkim pitanjima tipičnim za Brazil.
Glazbeno gledano, album ima siroviji zvuk i izraženu hardcore prisutnost. Produkcija je bila skromna, kako zbog nedostatka iskustva, tako i zbog financijskih ograničenja – snimanje u Brazilu u to vrijeme bilo je vrlo skupo, a studiji su bili jedino mjesto gdje se mogla pronaći potrebna oprema.
Nakon 2005. godine, bend je prošao kroz dugotrajnu stanku u snimanju zbog unutarnjih problema, svađa, nedostatka angažmana i droga. Česte promjene postave otežavale su rad na novom materijalu. Stvari su se vratile na pravi put tek 2014. godine, sa stabilnom postavom: Ricardo (vokal i gitara), Victor (gitara), Weslley (bubnjevi) i ja na basu.
S ovom postavom snimili smo drugi EP, “Tempo, Persistência e Fúria” (2015.), koji je vrlo poseban – predstavlja reviziju demoa i EP-a iz 2004. godine. Stare pjesme prevedene su na portugalski (odustali smo od pjevanja na engleskom), a napravljene su i izmjene u strukturama pjesama. Na albumu se nalazi i neobjavljena pjesma “Verdade e Utopias”, koja ima potpuno drugačiji ton od prethodnih radova, nagovještavajući smjer kojim će krenuti naš album iz 2018. godine.
“O Caos Será a Tua Herança” (2018.), snimljen u istoj postavi kao i prethodni EP, bio je najtehnički zahtjevniji album benda do tada – žestok, brz, s više metal elemenata i groovea, ali bez gubitka hardcore suštine.
Album *“Insólito 2002-2008”* (2020.) nastao je povodom 20. godišnjice Grinding Reactiona. Prvotna ideja bila je snimiti novi album, no zbog pandemije COVID-19 to je bilo nemoguće. Umjesto toga, odlučili smo objaviti rijetke i sirove materijale iz studija, kako bismo oživjeli početak benda, bez velikih pretenzija.
Dijelili ste pozornicu s bendovima poput Krisiun, Ratos de Porão, Nervosa, Korzus, Claustrofobia, Paura i Surra.
Možete li nam reći nešto više o tim iskustvima?
Da, radi se o velikim imenima brazilskog undergrounda: Krisiun, Ratos de Porão, Nervosa, Korzus, Claustrofobia, Paura i Surra. Smatram to priznanjem za dobar posao koji smo odradili na albumu “O Caos Será a Tua Herança”. Većina tih nastupa održana je upravo u promociji tog albuma.
Bilo je to nevjerojatno iskustvo za nezavisan bend poput nas. Fantastičan osjećaj! Jako smo ponosni i mnogo smo naučili iz tih nastupa, a posebno je bilo inspirativno biti među velikanima scene.
Kakva je rock scena u Brazilu danas?
Koja biste imena istaknuli?
Prvo moram reći da rock i njegovi ekstremniji žanrovi u Brazilu prolaze kroz pad. Prije nekoliko godina situacija je bila bolja, no ta je glazba izgubila popularnost. Ipak, unatoč nedostatku podrške, underground scena u Brazilu je jaka i otporna – puno je bendova različitih stilova, s velikim potencijalom i kvalitetom, ali bez prostora, podrške ili resursa za razvoj.
Radije neću navoditi konkretne bendove kako ne bih bio nepravedan prema nekome.
Što biste poručili našim čitateljima?
Koji su vaši budući projekti?
Predlažem europskoj publici da pokuša upoznati više brazilskih bendova. Na digitalnim platformama postoji mnogo kvalitetnog materijala koji vrijedi otkriti. Siguran sam da će biti iznenađenja!
Pozivam vas i da poslušate naš rad – materijal je dostupan na Spotifyu, Deezeru, YouTubeu i drugim platformama. Najlakše nas možete kontaktirati putem Instagrama – potražite ime benda i pošaljite nam poruku, netko će vam se sigurno javiti.
Što se tiče budućih projekata, trenutno nastavljamo s promocijom singla “Falemos o Que Não Quer Ser Ouvido” (2022.) i njegovog spot-a. U drugoj polovici godine planiramo snimiti novi singl i još jedan spot. Srednjoročno, cilj nam je snimiti novi album i posjetiti Europu, što još nismo uspjeli. Otvoreni smo za pozive i suradnje!
Na kraju, hvala vam na prostoru!
Znamo da je Istočna Europa regija koja najviše cijeni i daje prostor underground bendovima iz cijelog svijeta.
Veliki zagrljaj svima!
