Danas se crna boja automatski povezuje s vinilom u nekom originalnom dizajnu. Doduše ima ambicioznih izdavača koji lansiraju u boji, pa i s grafikom otisnutom na vinilu, ali u pravilu, vinil je crn!
No, nije uvijek bilo tako ili još bolje rečeno, kad je lansirana vinilna singlica, nije imala osnovnu boju, već je boja bila ta koja je determinirala žanr muzike koju je nosila.
Dakle, kada je RCA Victor 1949. godine predstavio 7-inčne singlice (45 RPM), uveo je sustav kodiranja u boji (i etiketa i samog vinila) kako bi se žanrovi lakše prepoznali.
Oznake su bile sljedeće:
Crvena: Klasika
Zelena: Country & Western
Žuta: Dječja glazba
Narančasta: Rhythm and Blues (R&B) i Gospel
Tamno plava: Poluklasika i pop evergrini
Svjetlo plava: Međunarodna/etno glazba
Crna: Standardna zabavna i popularna glazba
Ovaj je pristup ubrzo postao preskup i kompliciran za masovnu proizvodnju, pa je nakon nekoliko godina napušten.
Nakon toga, osim izuzetaka, više kao raritet nego neko pravilo, sve ploče su prešle na standardnu crnu boju.
Eto!
