Paul Birnbaum je bubnjar kultnog hardcore punk sastava Septic Death.
Za SolinLive govori o sebi, o bendu, kao i o brojnim suradnjama…
HB – Prvo, možete li se predstaviti i reći nešto o sebi našim čitateljima?
PB – Zdravo!
Ja sam Paul Birnbaum.
Najpoznatiji kao bubnjar grupe Septic Death. Cijeli život sviram u bendovima.
Uživam na plaži/surfanju, CrossFitu, budizmu/svjesnosti i vegan sam.
HB – Koliko sam primijetio, glazbom se baviš dosta dugo, pa bih te zamolio da mi kažeš nešto o svojim počecima.
PB – Glazbom sam se počeo baviti s 6 godina kada sam krenuo na satove klavira. To je trajalo samo oko godinu dana. S 9 godina sam počeo svirati bubnjeve u školskom bendu.
Moja se obitelj preselila iz Južne Kalifornije u Boise, Idaho, kad sam imao 11 godina (1979.).
Tamo sam upoznao druge kalifornijske pridošlice i zaljubio sam se u skateboarding i punk rock.
HB – Godine 1981. zajedno s Brianom Schroederom (AKA Pushead), Jonom Taylorom i Mikeom Matlockom osnovali ste bend Septic Death.
Kako ste se upoznali i osnovali bend?
PB – Prvo sam upoznao Mikea. Upoznao sam još jednog prijatelja po imenu Brad, koji je živio niz ulicu od mene i imao je rampu za skateboard. Tamo sam odlazio poslije škole.
Brad je znao Mikea, koji je ponekad dolazio na skejtanje.
Ubrzo nakon toga, Mike je napravio ｽ cijev u svom dvorištu i mislim da sam tamo upoznao Pusheada.
Nakon toga čuli smo za još jednog tipa koji se preselio iz Kalifornije i imao ｽ cijev u svojoj kući – pa smo se sprijateljili s njim , to je bio Jon.
Septic Death je započeo u proljeće 1981., izvorno smo gitaru svirali Pushead, ja i tip po imenu Todd.
Todd se upravo preselio u Boise iz Južne Kalifornije i tvrdio je da je svirao gitaru u bendu Godhead. To je stvarno trajalo samo jednu probu, jer se činilo da je Todd više zainteresiran za sviranje TSOL obrada nego za brzi hardcore. Kad smo kasnije tog ljeta upoznali Jona, saznali smo da je svirao gitaru – ali bio je metalac i nije znao puno o punk rocku.
Pristao je početi svirati s nama… Vježbali smo bez basiste oko godinu dana. Tada je Mike odlučio da želi naučiti svirati bas i pridružiti se bendu. Jako ga je brzo pokupio.
HB – Septic Death je povezan s Metallicom; frontmen Pushead dizajnirao je ilustracije za Metallicu, dok su članovi Metallice gostovali na albumima Septic Deatha.
Kako ste upoznali članove Metallice i kako je došlo do suradnje?
PB – To je zapravo bilo sve Pusheadova zamisao. Nisam siguran kako ih je upoznao, ali pozvao ih je na neka naša snimanja i oni su pristali.
Bilo je jako zabavno. James (James Hetfield, frontmen Metallice, op.prev.) nas je predstavio za naš posljednji nastup uživo na Skate Rock showu na Farmi u SF-u. Kirk (Kirk Hammett, gitarist Metallice, op.prev.) je također bio tamo.
HB – Volio bih pitati o “poznatom” zvuku bubnja na albumu “Now I Have Your Attention“, i mislite li da je ozloglašeni zvuk bubnja „St Angera“ inspiriran njime?
PB – Već sam čuo da ljudi to spominju. Stvarno ne znam. Zvuk bubnja na tim snimkama nije bio namjerna odluka. Uvijek sam govorio da je to kombinacija neiskustva, loše opreme (bubnjeva) i lošeg ugađanja bubnjeva. Vjerojatno mi je trebala nova oprema.
Upravo sam sada poslušao dijelove nekoliko pjesama sa “St Anger” i slažem se da snare (dio bubnjarskog seta, op.prev.) zvuči vrlo slično. Ali, ne znam zašto bi htjeli taj trash snare zvuk? (haha)
Također ne znam kako su mogli “slučajno” dobiti taj
zvuk s resursima/proračunom za snimanje koji su morali imati. Dakle, taj zvuk zamke na “St Anger” mora biti namjeran.
Jesu li bili inspirirani “Now That I Have Your Attention” ili ne – nemam pojma.
HB – Septic Death je poznat po svom brzom i agresivnom stilu, zbog čega se često navodi kao utjecaj na mnoge bendove.
Što mislite o naslijeđu Septic Deatha?
PB – Pitam se koliko bendova koji su inspirirali druge bendove stvarno voli proizvod svoje inspiracije?
Vole li originalni punk bendovi hardcore stvari koje su iznjedrili? Da li Black Flag voli Bl’ast?
Da li Minor Threat voli Uniform Choice?
Uistinu sam ponizan spoznajom da se ljudima svidjelo ono što smo napravili, dovoljno da ih potakne da naprave korak dalje… ali nikad nisam (svjesno) svirao blast beat, ili koristio dupli bubanj/peddle, itd.
Ima crusta, grindcorea, powerviolencea (podžanrovi punk rocka ,op.prev.) koje volim, ali to nikad neće biti moj “prvi izbor” onoga što želim slušati.
Moj prvi izbor će uvijek biti stvari koje su nas inspirirale, raniji hardcore i punk.
Mislim da je sjajno što će ljudi čuti nešto što im se sviđa, postati kreativni s tim i otići korak dalje.
Mislim da je potrebno da ljudi uvijek stvaraju i pomiču granice.
HB – Nakon Septic Deatha, svirali ste u bendovima Attitude, RAID, Gordie Howe Trio Unit, Little Miss i No-Names. Možete li nam reći nešto više o ovim bendovima?
PB – Kao što sam spomenuo, cijeli život sviram u bendovima… Septic Death je bio prvi.
– Svirao sam i bubnjeve u Skulldiggersima (’84 – pod utjecajem Misfitsa, izdali smo demo kasetu, Onj iz Septica svira bas),
– bas u LD50 (’84 – hardcore – samo live svirke, Onj iz Septica svira bubnjeve),
– bas u The Pugs (’84/85 – punk rock – objavili su demo kasetu prije nego sam se ja pridružio bendu),
– gitara u Black on Black (punk iz ’85 – ’70-ih miksano s nešto gotha – samo nastupi uživo),
– gitara/vox u House of Dolls (’86 – punk pod utjecajem Joy Divisiona – samo probe, Onj iz Septica svira bas),
– bubnjevi u Attitudeu (’86-’88 hardcore/metal – sviram samo na 12″). Attitude su bili Andy, Chris i Rick iz Attitude Adjustment zajedno s Keithom iz Condemned to Death.
Kad je bend započeo zvao se Condemned Attitude i izbacili su ga i zamolili me da sviram sve više i više metala, što baš i nije bilo za mene, pa sam na kraju napustio bend.
– gitara/vox u Haggis (rane 90-e – punk/hc – sviram na prve dvije 7″),
– bubnjevi u Potato Potato (početak/sredina 90-ih – bend je objavio cassingle i ima pjesmu na LP-u Boise compa),
– gitara u Humorgodu (sredina 90-ih – melodični punk – imaju izdanja – ali nijedno na kojem ja sviram),
– gitara/bubnjevi/bas/vox u Static (punk sredinom 90-ih/hc – ovo je bio solo projekt koji sam radio – objavio nekoliko demo kaseta),
– gitara u Gordie Howe Trio Unit (aka GH3U) (kasne ’90-e/rane ’00-e – hardcore – izdao demo kasetu i CD),
– gitara/bubnjevi/bass/vox u The Davenports (sredina 2000-ih – punk/punkabilly – ovo je još jedan solo projekt koji sam radio – objavio demo vrpcu),
– gitara u Little Miss and the No-Names (aka LMNN) (kasne ’00-e – punk/hc – izdao demo kasetu i par 7″, Onj iz Septica svira bas),
– bubnjevi u Raidu (kasne ’00-e/sredina ’10-ih – hardcore – izdao split 7″ s Hummingbird of Death, i LP s Dirty Protestom, Onj svira gitaru),
– gitara/bas u Dirty Protestu (2010. – hardcore/crust – izdao LP s Raidom). Počeo sam svirati drugu gitaru. Zatim, neposredno prije turneje, naš je bubnjar slomio zglob, pa je prešao na drugi vokal (2 pjevača – momak i djevojka – zvučali su sjajno!) i basist je prešao na bubnjeve, a ja na bas. Drugi gitarist, Steve, bio je pjevač na prvom HDQ LP-u, a također je svirao gitaru u Spittin’ Vicars. On se preselio iz UK-a.
HB – Svirao si bubnjeve u Andy Andersonovom Tribe s Bones iz Discharge/Broken Bones.
Kako je došlo do toga i je li bilo iskustvo svirati s njim?
PB – Discharge je imao veliki utjecaj na gotovo sve u hardcoreu od 1980. do 1983. Pushead je imao rukom nacrtan logo na trapericama.
Zapravo, nisam igrao na to. Na tome bubnjeve svira Baz iz Broken Bonesa. Volio bih svirati s Bonesom!
Volio sam rani Otpust. Septic Death su radili obradu ‘Never Again’, ali nikad je nismo svirali van proba.
HB – Koliko sam shvatio, dosta ste se selili, preselili ste se u San Francisco, iz Boisea, živjeli u Europi i sada ste na Floridi, mislim? Imate li omiljena mjesta za život i razloge za kretanje?
PB – Prešao sam u SF ’86. Tada je Septic odsvirao svoju posljednju svirku uživo, a zatim smo nekoliko godina snimali. Vratio sam se u Boise oko ’91.
Nikad nisam živio u Europi. Bio sam prijatelj s Dennisom Crustbusom s Radio Bikinija i želio sam otputovati u Europu na veliki sajam ploča u Utrechtu, Nizozemska.
Pitao sam mogu li ostati s njim i postoji li mogućnost da uzme slobodno vrijeme s posla i bude moj ‘turistički vodič’.
Imao je briljantnu ideju o formiranju benda u kojem svi ostali članovi žive tamo (u Nizozemskoj), a ja u SAD-u, i mogli bismo svirati koncerte/turneju kad dođem na sajam ploča dva puta godišnje. Dakle, svi su živjeli u Eindhovenu, u Nizozemskoj, a ja bih dolazio dva puta godišnje i išli smo na turneju i mogao sam vidjeti dijelove Europe.
Da, sada živim na Floridi. Morao sam pobjeći od hladnih zima/snijega.
Živjeti u SF-u sredinom/kasnim 80-ih (prije interneta) bilo je sjajno. Bilo je nastupa koje su se održavale na Farmi, na Broadwayu, Mabuhay Gardens, The Stone, Ruthies, gore i dolje u ulici Haight, u području South of Market, a Gilman Street se upravo otvarala.
HB – Osim glazbe, bavite li se još nečim osim glazbom?
PB – Uvijek sam vozio skejtbord. Sada živim nekoliko blokova od plaže, tako da tamo malo surfam, boogie boarding, body surfam, paddle boarding, ski boarding i plivam. Također treniram CrossFit pet dana u tjednu i volim to.
HB – Za kraj, koji su tvoji budući projekti?
Što biste preporučili našim čitateljima?
PB – Trenutno sviram bubnjeve u punk/surf bendu.
Uglavnom instrumentalni u ovom trenutku i nešto poput jako oštrog benda za surfanje.
Još nema imena, još smo u fazi proba.
Moja preporuka svima: ne zaboravite kako je to biti mlad.
Držite um otvoren i slavite razlike među ljudima, nemojte ih osuđivati.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!