U povijesti moderne muzike postoje trenuci kad se između dva nevezana događaja, koji su se zbili čak u različitim vremenskim razdobljima, pa i u sasvim drugačijem vremenskom kontekstu, ipak stavi znak jednakosti.
A ta jednakost je ona notorna: iz podruma zgrade su se čuli čudni zvukovi, a slučajni prolaznici su glavom odmahivali u nevjerici s pitanjem, da li čuju buku nastalu bez utjecaja ljudske ruke ili nešto što nalikuje pokušaju artikulacije.
Prvi je primjer iz 1969. godine, kad je King Crimson vježbao u podrumu zgrade i iz njega dopiralo sve samo ne, po ondašnjim mjerilima, muzika.
Drugi, s kojim se i stavlja paralela, jest Cabaret Voltaire, koji je isto tako vježbao u podrumu. Ali za razliku od King Crimsona, koji su se ipak služili klasičnim instrumentima i, dakako, svim mogućim pomagalima, Cabaret Voltaire su se igrali s daleko bizarnijim arsenalom kojeg su sačinjavali jeftini sintesajzeri, kasetofoni, snimci s radija i TV-a, gitare i bubnjevi, … , sve smiksano u disonantno pakovanje kojem bi se moglo parirati samo s jednim pristupom – DADA.
Sam pogled na ime benda i ta konstatacija bistri maglu nad albumom prvijencem, prikladnog naziva “Mix-Up“.
Cabaret Voltaire – “On Every Other Street”
Album je u biti sačinjen od slika, presvučenih elektronikom u kombinaciji sa zvukom, izvora u predmetima svakodnevne upotrebe.
Po izlasku nije dobio baš laskave kritike (“besmisleno izdanje!”), rijetki su mu davali prolaznu ocjenu, prvenstveno ne shvaćajući izvor, namjeru, smjer i nadasve pristup.
Iako album “Mix-Up” i ne obitava na visinama kasnijih nasljednika, poglavito, albuma “Red Mecca“, “*2 X 45*”, pa čak i “3 Crepuscule Tracks“, svojim postojanjem i utjecajem postavlja temelje ne samo industriala, već otvara vrata sasvim drugačijoj estetici koju danas prepoznajemo u elektronskoj i eksperimentalnoj glazbi.
Uvijek se postavlja ono ne baš retoričko pitanje, u kakvim gabaritima danas egzistira album izdan prije pola stoljeća, jer to je u neku ruku i mjerilo vrijednosti?
Činjenica jest da ga je nemoguće odvojiti od uloge, tereta povijesti koju nosi i to kao neka vrsta glazbenog arheološkog artefakta, kao snapshot embrija industrijala. I kad se na taj epitet nadoveže i dadaistički pristup “kompoziciji”, teško se oteti dojmu da se radi o velikom djelu, koje, istina bog, nije remek-djelo, ali je svojom veličinom dotaklo nebesa.
I iz tih nebesa su se napajali mnogi, bez ovog albuma ne bi bilo bendova kao Ministry i Nine Inch Nails. Ne bi bilo, ili pak i bi, ali ne u danas poznatom obliku, istraživanja one mračne strane bivstvovanja, Autechre, Aphex Twin.
O tehnici sampliranja kao temelj hip-hopa i elektronike u modernoj muzici da i ne govorimo.
Cabaret Voltaire – “No Escape”
Album “Mix-Up” nije kreiran za lagano slušanje, nije kreiran ni da vam usadi uzvišene emocije, pa ni da vam natjera suzu na oku, stvoren je da vam bude neugodan, stvoren je nepristupačan, ma koliko se trudili da vam se približi.
Album “Mix-Up“ je djelo alijenacije isporučeno kroz minimalistički i dadaistički okvir kojeg i sam ruši iz minute u minutu postojanja.
I da, nije savršen, to je do sada već jasno, i mnogima smeta ta nesavršenost, jer je brkaju s pojmom nedostatak, a ona je sastavni dio cijelog albuma i važan dio poruke koju nosi. A ta poruka je zlokobna, proročka, poruka koja nam donosi puls budućnosti i pretvara ga u zvuk.
Ili drugim riječima, ako želite proniknuti u sam embrio jedne od najvažnijih glazbenih grana posljednjih godina, album “Mix-Up” je obavezno štivo koje predstavlja temeljni dokument koji i dan danas zvuči monstruozno relevantno.
I za kraj, jedna bizarna.
Na albumu se nalazi obrada kompozicije “No Escape“, američkog gar
ažnog benda iz šezdesetih, The Seeds. Kompozicija je na albumu grupe zauzela neutralno mjesto, skoro kao “filler”, a u obradi Cabaret Voltaire je bila spremna za top-liste. Ipak, ni oni je nisu izdali kao singlicu, iako utjelovljava čistu esenciju albuma u najpitkijoj formi.
Cabaret Voltaire – “Mix-Up” / full album
u videu se nalazi 57 minuta ubačenog materjala koji nema veze s albumom, pa ga jednsotavno preskočite kad vidite “Unreleased”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
