Kad netko slavi 25 godina onda obično kažemo, život je pred njime. Kad neki sastav slavi istu obljetnicu, e onda se skida kapa da bi se pokazao respekt spram angažiranosti glavnih aktera, jer provesti toliko godina na sceni znači imati veliku ljubav, volju, ali i talent.
U taj se okvir nekako uklapa Black Coffee, naša jazz akvizicija za muzičke anale.
Prije kvarat stoljeća su startali nekom vrstom jazza, koristeći iskustvo i primjenjujući afinitete iz prethodnih projekata u kojima su sudjelovali.
Iako je jazz danas u poređenju s aktualnim trendovima, skoro pa “komorna“ forma koja se tijekom vremena povukla u izolaciju i okitila samodopadnošću, Black Coffee je postigao skoro nemoguće, izvirio je na površinu, i u nekim redovnim intervalima održava koncerte diljem Hrvatske, ali i van nje.
Split kao “port of call” je uvijek bio na posebnom mjestu, pa je tako i ovaj put odabran za proslavu obljetnice.
Za mjesto “jazz fešte” je odabran klub Judino Drvo, koji se po tko zna koji put pokazao kao prikladno mjesto za održavanje ogromne palete koncerata, kako po žanru, tako i po segmentu publike kojeg ti koncerti privlače.
Black Coffee je u goste pozvao svoje bivše članove i suradnike, te smo imali priliku vidjeti i čuti neku vrst retrospektive opusa benda, ali i ponovnu potvrdu statusa.
A taj se status ponajviše ogleda u popunjenosti kluba gdje Black Coffee nastupaju. Od koncerata u Gradskom Kazalištu lutaka, preko nastupa u kavani HNK, pa sve do nastupa u Judino Drvo, gledalište je uvijek puno.
Doduše, u Judino Drvo se prostor lijeno punio, ali to više govori o Splićanima, a manje o bendu.
Koncert je otvorila standardna postava, Ivan Ivić na klavijaturama, Renato Švorinić na basu, Jadran Dučić Čićo na bubnjevima i čarobna Martine Thomas, kao vokal.
Prvi dio koncerta je bio izuzetno komornog tipa, u kojem je dominirala Martine svojim glasom, ali i pojavom.
Martine je inače izuzetno scenski atraktivna, a u izdanju u kojem se pojavila na ovom koncertu je posve zavladala, kako scenom, tako i auditorijem.
Trio iza nje je isporučio klasičnu jazz pratnju, kakvu se već očekuje od prekaljenih jazzera.
U drugom dijelu koncerta sastavu se pridružio Matija Dedić na klavijaturama. U tom djelu seta su izveli dvije kompozicije u kojima je Matija po tko zna koji put prezentirao nepodnošljivu lakoću “pletenja nota” i svoj smisao za razvijanje tema i melodijske linije.
Sljedeći je gost je bio perkusionista Andrej Petković. S Jadranom je izveo solo točku, tipičan školski primjer suradnje perkusioniste i bubnjara.
Teško da se ovim par minuta soliranja može bilo što dodati ili oduzeti.
I naposljetku, na pozornici su izašli TBF, koji su s Black Coffee izveli dvije kompozicije, uključujući zajedničku “Daj crnu kavu”, nesvakidašnji spoj klasičnog jazza i rapa …..
Martina se vratila na pozornicu i koncert se polagano privodio kraju.
Bilo je emocionalnih trenutka kad se zahvaljivala svima na pažnji koju su joj udijelili, te uz tri bisa band silazi s pozornice.
Publika je živnula, pogotovo u drugom djelu koncerta, a kad je TBF izišao na scenu, atmosfera je počela poprimati obilježja rock koncerta.
No, sve u svemu, splitska publika je pokazala ovaj put, kao mnogo puta do sada, Black Coffee ruši granice koje je jazz svojim glupim izolacionizmom postavio na globalnoj razini.
Time ujedno stvara neko ovo ozračje za promociju ove forme.
Imajući u vidu kvalitetu koju posjeduje svaki pojedinac u bendu kao i neprijeporan jaz vokal Martine Thomas, Black Coffee će još dugo vremena egzistirati među nama.
Neka ovih 25 godina bude samo prvi kvarat stoljeća!
