Novo otvoreni klub Circus nam je ponudio ugodnu večer. Na pozornici su bili Magul iz Šibenika kao predgrupa i Atheist Rap kao glavna atrakcija.
Iako na nekim suprotnim stranama, oba su benda lijepo legla u kišnu noć pred nalet sibirske anticiklone, svaki na svoj način!
Magul je malo poznata šibenska grupa koja u biti još uvijek traži svoje mjesto pod suncem. U tom je smjeru i bio njihov nastup pred skoro punim klubom. Nastup su podjeli u dva dijela, prvi više agresivno rockerski orijentiran, u kojem su kao power trio odradili par numera. U tim su vodama lijepo plivali i isporučili par moćnih trenutaka, poglavito u instrumentalnom dijelu. Razvojem ovakvog pristupa, bend može puno napraviti.
Drugi su pak dio koncipirali u nešto “tišem” tonu, kad im se na pozornici pridružio klavirist. Nekoliko numera u tom stilu jasno je dalo do znanja da je grupa još uvijek u fazi istraživanja i eksperimentiranja sa smjerom u kojemu želi ići.
Kako su tehnički potkovani, a očito da im ni muzička strana nije “tanka“, za očekivati je u skoroj budućnosti da ćemo imati jednu dobru grupu koja će biti u stanju odraditi cjelovečernji koncert, ma u kojem smjeru krenuli.
Sve u svemu, dobar početak koncertne večeri.
Atheist Rap su na pozornici izašli u svom klasičnom stilu, šeretski uz zezanciju. “Matori” punkeri su od prve note “udrili” 100 na sat i svojim zaraznim pjesmama s još zaraznijim refrenima zapalili auditorij.
Na stranu što je većina prisutnih pjevala s njima cijelo vrijeme, na stranu što su im pjesme sve od reda pjevne u najboljoj pop maniri, na stranu što su godine pritisnule, Atheist Rap isporučuje koncert koji u cijeloj dužni trajanja bez oscilacija pokreće cijelu masu prisutnih u klubu.
Nije bilo osobe koja nije bar cupkala u mjestu na isporuku “fun” punka s pozornice. Na koncertu su se redali standardi grupe, a njih se skupilo u skoro tri dekade rada. Pojedinačno spominjanje pjesama i nema smisla, jer svaka je naišla na isti prijem, glasno odobravanje i skandiranje. Kako i ne bi kad Atheist Rap isporučuje, jednostavnu i smislenu liriku u kombinaciji s furioznim ritmom i „krvničkim“ rifovima. Uglavnom poruka koja dolazi s pozornice je jednostavna i dira svakog u rasponu od 15 do 60 godina. Tu je poruku publika i te kako dobro upila, te je sam koncert pored početnih tehničkih manjkavosti protekao u furioznom tempu i znojnoj rekreaciji prisutnih.
Da kojim slučajem Ateist Rap nisu punkeri, bili bi svjetski pop bend, jer su svojim pisanjem pjesma, kako notnim tako i tekstualnim djelom kreativci „par excellence“. Svaka je pjesma vinjeta pozitivnog himničko/stadionskog predznaka, isporučena u maniri da povuče masu i time proširi prostor za dvjestotinjak pratećih ili pak glavnih vokala.
Sazrijevanjem “matorih” mladića, koji nikad ne bi smjeli odrasti, scena na ovim prostorima dobiva nespornu koncertnu atrakciju, klubovi pune prostore, a publika, najveći dobitak, bingo.
To su Atheist Rap dokazali ovim povratničkim koncertom u Split i njime su ostavili pozivnicu za sljedeći.
Uskoro?
Nadam se!
