Zadnji dan Nashvillea.
Nisam se nada biti ovdi potpuno sam, ali nema drugog načina za gradit si samopouzdanje od toga da se pobjegne od komfor zone. A ponekad nije samo dovoljno uputit se negdje van granica, jer i tu čovjek može raditi sve što mu je poznato i ugodno. Za doživjeti nešto novo, treba učiniti nešto novo. Obično mi je najveća greška putovanja što na put povedem samoga sebe, onoga što tabori u svojoj glavi i ne izlazi iz nje, ili iz svoje sobe.
Nisam upadao ljudima na ulici ili za šankom, iako oni meni jesu. Ne jer sam im lijep i simpatičan.
Jučer pred dolazak u restoran, ispred baptističke crkve, obraća mi se u prolazu tamnoputi gospodin uredno odjeven u tijelu 57 godišnjaka. Nikada ne ignoriram kada mi netko nešto kaže u prolazu, ne pravim se da nisam čuo. Saznajem da kada sam ja izašao iz Hrvatske, on je izašao iz zatvora, nakon 8 godina i sada moli za bilo kakvu pomoć.
Naravno da sam ga pristojno pitao: For what you were doing time?
–“Neću ti lagati, dilao sam drogu, kokain, kristal met. Dugo su me pratili i onda uhvatili. Osam godina dobio, 8 odslužio, ni dan manje. Neću to više raditi, naučio sam lekciju”.
Ja ću i za najvećeg kriminalca nać riječi utjehe: “Hajde, svi smo mi probali drogu, pa neko je mora prodavati, ne raste na stablu.”
Ne volim vaditi novčanik da bih nekome udijelio koji dolar, pa sam odlučio nakon tog trenutka imati poneki u džepu. Vanka je malo iznad nule, pogledao sam mu gole ruke i odlučio dati rukavice. Ne svoje, već nove koje sam našao na cesti pješačeći 2 km od hotela do restorana. Kada sam ih podigao zapitao sam se šta će mi ako već imam svoje, ali sam se sjetio da će sigurno nekom zatrebati, i trebalo je u roku od 15 minuta. Makar bi on više cjenio keš, osjećam.
Nositi extra rukavice, naočale ili 5 dolara u Americi je kao nositi smoki u Zoološki vrt, uvik dobra preporuka. Ali u zoološki nikada ne idem, volim videa kada divlje životinje trče po gradu dok narod bježi.
I sanjam da ih ja puštam, dok ljude zatvaram na sigurno, u zoološki vrt.
Izlazak iz komfor zone je svakako bio doručak ili ručak svaki dan s različitim ljudima koji slobodno i rado započinju razgovor. S prvim susjedima doma ne popričam u 10 godina koliko sam s nepoznatim ljudima u 10 minuta. Prvi put je bilo extra čudno, sljedeća dva sam već bio iskusan i dijelio savjete. Jučer sam zasio s parom iz Manchestera koji ‘rent a carom’ istražuju ovaj dio Amerike. Bili su naravno ljeti i u Hrvatskoj i oduševili se.
Onda su za stol sjela 2 starija para, upravo iz Nashvillea, u svojoj posljednjoj četvrtini života. Kažu preselili iz Kalifornije u Tennessee da bi prvi put doživjeli 4 godišnja doba nakon dosadno savršenog vremena u San Diegu.
Gospođa preko puta mene sa sunčanim cvikama kao da je Josipa Lisac je radila za Nasu, dok je gospođa pored mene se jako zanimala za Blues Challenge na koji idem, te za Hrvatsku. Dao sam joj i vizitku, kada je tražila. U 70ak godina života nje i muža samo su jednom bili u Memphisu i to prolazeći. ‘Drive through , to je jedan od prvih savjeta šta ljudi dobiju kada pitaju za Memphis, otići, produžiti dalje!!
Već godinama su ponosni pobjednici top liste najopasnijih gradova Amerike, po stopi kriminala i ubojstava. Razlog više da se posjeti. Na listi u Top 10 je i Nashville, ali čini mi se grad ipak pitom i relativno miran, bar van centra i Broadwaya, iako mi algoritam na fejsu svakodnevno izbacivao rezultate sinoćnjih pucnjava.
Jedan mrtav, dvoje ozlijeđenih, napadač u bijegu. Osam poena iz studija hrvatskog žirija.
Broadway koji svi žele vidjeti je cirkus, ali dovoljno se popeti na treći kat svakog kluba i doživjeti usred vikenda da bend svira samo za konobare i par ljudi. Sigurno im je taj treći kat dođe po kazni, jer zaradit ništa neće. Ja bih na njihovom mistu tempirao probu benda, umisto u garaži neka je tu.
U Nashvilleu sam se više bojao udara auta, od udara metka. Tamo se ne kreće ništa ispod dvije tone, sami Suvovi, terenci, džipovi, šleperi, tenkovi, svi po posljednjim uputama terapeuta koji strah od sudara liječi kuponom s popustom za kupnju terenca. Jer ako se već sudariš, bolje da pogine ovaj u suprotnom autu, nego ti. Ali konkurencija je žestoka.
Vidio sam i nekoliko bivših ljubavi, Mazdi Miata, koji izgledaju ko Burago autić pored njih, ali njihove šanse u sudaru su time veće, jer ih terenac samo preleti kotačima, nemoguć je frontalni sudar.
Uglavnom moja polica osiguranja za Ameriku mi pokriva troškove bolnice do 50 000 eura, što je otprilike oko 7 noćenja na traumatologiji. Neka me zamotaju i pošalju na Firule.
Najveća avantura u bilo kojem većem gradu svita nije biti pješak ili vozač, već biciklista. Ako ne mogu izbjeći gužvu i kaos, onda sam dio njega. Malo je stvari veći gušt od u punoj brzini zaobilaženja svih auta na semaforu ili beskućnika na kolniku, pritom kršenja većine prometnih pravila neke zemlje, a pogotovo Amerike, bez kacige.
Nemam vremena za čekati zeleno jer je 60 minuti bicikle 15 dolara+taksa, malo manje nego ura vrimena taxija. Svaki dodatni minut je 50 centi, skuplje nego minuta čišćenja apartmana. Srećom policije nigdi na vidiku, a 27 godina iskustva na motoru i skuteru je neprocjenjivo.
Ostatak zadnjeg dana u Nashvilleu nije mi se dalo obilaziti muzeje, pa sam bajkom dojahao do Centennial parka pogledati repliku Atenskog Parthenona, što znači kuću djevica, ili stanova neudanih žena. Ovaj američki je u puno boljem stanju, ali još je mlad, tek oko 130 godina, naspram 2500 grčkog.
Dok je još bilo dana dojahao sam opet do Music Rowa di sam bio jučer, da popijem piće u legendarnoj Bobby taverni, jedinom objektu pored-između svih studija gdje još imaju živu glazbu. Ulazeći pitao sam se ima li živih uopće. Samo 1 gost i šankerica koja se čudila što sam zalutao tu i ometam je u skrolanju.
Ima li ikog ovdje?
Možete li me uputiti do slobodnog mjesta?
Moj humor nije naišao na prijem koji sam priželjkivao. Makar je dama od nekud iskopala svoj kada sam je tražio kriglu, da ne pijem pivo iz limenke ko na zidiću, na što mi ona dala plastičnu čašu uz riječi: Very fanci (vrlo otmjeno).
Nisam davno bio u tužnijoj birtiji, a bio sam ih u mnogo.
Idealna prilika da kao pravi turista odem na Google recenzije i okačim im jedinicu. Ali nisam taj lik, vidim da pub ima svoju dugačku povijest. Ko zna tko je tu pio, pisao i povraćao od 1948, ja sam jednostavno došao u krivo vrime. I na krivo misto izgleda.
Da nisu imuni na komediju otišao sam provjeriti u 3 km pješke udaljenom Zanies comedy club u kojem su istovremeno u dvije hale imali 2 događaja.
U prvoj Nateland Live, njihova neka faca tamo i ostali profići, a u prostoru do su bili manje poznate face i njihove ‘Nove baze’, što idu svaki ponedjeljak. Ne samo zato što sam škrt i želim platit duplo manje, već što me više zanima lokalna scena i poluamateri ka šta san i sam bia, od razvikanih faca. Voditelj je simpatični debeljko koji drži mikrofon na pupku jer se toliko dere da ga čuju i oni u susjednom prostoru.
Deset komedijaša po 10 minuta, ni jedna ženska osoba nažalost. Bili su dobri i zaboravni, ali sam upamtio da je Top 3 razloga za razvod u Americi: 1.Nevjera. 2.Financije. 3.Hrkanje.
Manje važno i opasno od hrkanja na četvrtom mjestu je obiteljsko nasilje.
Najlakše je onome ko spava.
Do mene u autobusu za Memphis sjedi tamnoputi lik koji je zaspao već na prvom kilometru, počeo hrkati već na trećem, a na desetom pričati u snu. Nadam se da do stotog se neće obračunavati s nekim u snu i potegnuti pištolj.
Sutra saznajte.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
foto album:
* sve fotografije: Davor Bobanac /MLP-U
