U New Orleansu živi Jason Ricci, ponajbolji usnoharmonikaš na svitu kojeg naš Vedran voli. Bilo bi baza da njega sretnemo, pa kad sam to saznao, uhvatio sam mobitel u ruke i poslao poruku, starom drugu Ricciju.
Rekoh mu ovako: -‘Prika, tu smo u tvom selu, ajde da te počastimo cugom, da malo zasviramo, ti ćeš platiti.’
Odgovor je iznenađujuće došao skoro isti sekund: –“Hvala što ste se javili, odgovorit ću u najkraćem mogućem roku, u međuvremenu otiđite na moj sajt da provjerite datume turneje, CD-e i još puno toga.”
Čini mi se da me nije svatio ozbiljno pa san mu posla još jednu poruku. -‘Ajde ne seri stari, nismo prošli 10 000 km da bi išli na tvoj sajt. ‘
Opet je posla isti odgovor, na šta mu nisam više pisa, iz principa. Ali je ubrzo moja poruka nagrađena crvenim srcem, imam dokaz. I to je bilo to. Očito je čovik čua kako svira Vedran i Bilievo Maslo i nije se tia sramotiti. Al moga je bar nešto izmislit, sviram s Claptonom i Jack Whiteom na Wembleyu, pa bi mu možda oprostili.
New Orleans ima svoje Pelicanse u košarci, kao što je Split ima Brodomerkur u rukometu, znači zaništa. Ali kao i svaki NBA klub imaju arenu i natječu se u najjačoj košarkaškoj ligi na svitu. Šansa za vidjeti ih kako igraju protiv bivših trostrukih prvaka Detroit Pistonsa koštala je samo 20-ak dolara, manje nego gledat Hajduka. Kupio sam nam online karte, pa da i ja doživim taj spektakl koji od malena sanjao nisam.
Zadnji su na tabeli, ali za njih od ove sezone, prvi put preko bare igra naš Karlo Matković, rodno Livno je zaminio za (kako kažu u njegovom selu) za Nju OrLivnos, pa je bar to bilo zanimljivo. Sve dok nismo vidili arenu na 3 kata, cheerleadersice u minicama dužine 4 prsta , hot dog i kobasice sa senfom za 5 dolara, brass orkestar koji trubi da diže mrtve iz 6 kilometara udaljenog Lafayette groblja, zbor za izvođenje himne pjeva da izmami 7 suza na svakom obrazu, dok sam ja jedan, jedini sjedio, s nogama dignutim na dvjema stolicama i prstima u kokicama.
Sa svih strana bliješte ekrani veći od malonogometnog terena, zabavniji program od bilo kojeg TV kanala. Nagradne igre se vrte, smrtnici pokušavaju ubaciti koš iz 5 pokušaja, kao padobrani sa krova spuštaju se paketi s dresovima, topovi na terenu ispucavaju darove…
Čovik prosto zaboravi da se tu i neka utakmica treba odigrati.
Nju ću sažeti u jednu rečenicu, gostujući tim je u prve dvi minute poveo 13-0 i do kraja utakmice održavao prednost, završilo je 104-112. Ali očito im je naša podrška puno značila, pa su usprkos oluji i otkazanim letovima u posljednja dva dana u gostima pobjedili Memphis Grizzlies i druge na tabeli San Antonio Spurse.
Vraćamo se u hotel, u hodniku isprid sobe čujemo lupanje po vratima dvoje uniformiranih i naoružanih čuvara javnog reda i mira. Kristijan se veseli da su došli vratit njegov mobitel, ja se nadam da me privode zbog sudjelovanja u anti ICE protestima u Nashvilleu.
What seems to be a problem officer?
Obraćam se mladoj, crnoj policajki kojoj zadnji gornji botun plave košulje svaki tren prijeti gubljenjem bitke kontra bujnog poprsja.
–Ništa, samo tražimo nekog maloljetnika.
–A ja sam samo htio postaviti to pitanje.
–A jeli? Tako da možeš to prekrižiti s liste?
–Pa da, naravno, ovo je bila idealna prilika, sad se mogu u miru vratit u Hrvatsku.
Oboje su se lijepo nasmijali i zaželjeli sretan povratak doma. Inače na spominjanje Hrvatske, reakcije ovdi su se kretale od šutnje i srama što nemaju pojma di je i šta je to, do oduševljenja, jer su bili kod nas i jako im se svidilo (Dubrovnik, Split, Zadar).
Samo je jedan taksista spomenuo Modrića, ali to nije ni čudo kada se preziva Asamoah, i iz Gane je skim igramo ove godine u Americi.
Nisam lik koji se ne zna opustiti i zabaviti bez da popijem, ali neću ni lagati da svit ne izgleda lipše uz 1 promil alkohola u krvi. Ali po mojim standardima, taj 1 promil u krvi u Americi bi me u kafiću koštao oko 30 dolara minimalno. Da cugam isprid dućana ne mogu, jer nemaju zidić, a da pijem iz škartoca mi je klošarski. To sam učinio samo nekoliko puta, neuspješno. Ali zato je dobro pričati sa domaćima koji su nas uputili u Erst kafić, na pola puta između hotela i centra. Tamo je piva samo 1,50 dolar, više od duplo jeftinije nego bilo di u nas. Je da je ona 0,33 i nije tamna, ali san popio nekoliko. Očekivao san pri dolasku neku zadnju birtijetinu, zadimljenu, tamnu i smrdljivu, jer uz tako malo zarade nemaju love za čistačice. Ali dočekao nas je veliki i čisti kafić s kužinom koji tu stoji od 1902 godine. Na podu, da možemo gaziti po njima su u mozaiku iscrtani simboli u obliku kukastog križa.
Na zidu pored stola je uokvireno objašnjenje da je to simbol mira, prije nego su ga nacisti okrenuli u korist naše štete. Svejedno se nisan napio, jer nakon 20 000 koraka svaki dan jedna piva me samo sruši u krevet. Tako da sva ova iskustva koja vam pišem su potpuno trezvena i jako mi je žao radi toga. Ali bar ih nisam zaboravio.
Za kraj ovog članka da kažem šta se desilo s drugarovim mobitelom. Inače riječ drugar/ica koristim za osobe koje mi još nisu pravi prijatelji a nedavno su prevazišli rang poznanika.
U klubu u Memphisu mu je magični Honor pao na pod i od tada mu se svaki trag za normalnog čovika gubi, ali za mog drugara se svaki trag prati. Aplikacija za lociranje moba na laptopu je bila aktivna skoro cili dan. Tako smo saznali da je jutro nakon promjene vlasništva mobitel dva sata bio u crkvi. Vjerojatno da se Bogu zahvali na poklonu. Podsjeća me na onaj legendarni vic ili anegdotu: Molio sam Boga da mi pokloni biciklu. Kako mi nije uslišio želju, ukrao sam je i molio ga za oprost.
Nakon toga je mobitel prespavao na jednoj adresi, sutradan se vratio na Beale street, a ostale noći spavao na drugoj adresi u gradu. Tko je imao nesreću da zna za tu aplikaciju praćenja, zna da se sa 2 klika mobitel može vratiti na početne postavke i pobrisati sve slike i aplikacije. Ali onda se i gubi mogućnost praćenja, a nju smo htjeli iskoristiti dokle god je mobitel upaljen. Drug je pisao policiji, pisao je i detektivskim agencijama sa svim podacima. Kako ništa nije dalo uspjeha, sam se prerušio u Sherlock Holmesa. Saznao se broj tog kluba i zvao ga. Saznao je adresu, kućni broj, ime i prezime vlasnika kuće u kojoj se mobitel nalazi, saznao je imena i prezimena i godišta ostalih ukućana, saznao je i broj susjeda te kuće.
Da li polučio uspjeh Sherlock Holmesa, Inspektor Clouseaua ili Franka Drebina čitajte u sljedećem nastavku, zajedno sa ostalim dogodovštinama, samo na MLP-Underground portalu.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
foto album:
* sve fotografije: Davor Bobanac/MLP-U
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
