Gotovo svi ljudi koje znam vole putovat i vesele se putovanju, ali malo tko se veseli na samom putovanju. Koliko god mislio da će me neko misto instant prominiti kada pogledam u ljude, zgrade, nebo, semafore zaboravim da nisam doma. Ako sam površan, oči se zasite i skrolaju prema još.
Morao sam se više puta uštipnuti da se podsjetim di sam. Često bih utonuo nazad u svoju glavu i banalna pitanja: jesam li ponio dovoljno mudanti, koja je ura sada u Hrvatskoj, kad sam zadnji put popio juhu, uzgajaju li aligatore za hranu…
Ček da vidim šta ima nova na fejsu, jeli prerano za ić spavat?
To je kad je sve idealno, a di je tek ono mrcvarenje na aerodromima, vaganje svih troškova, nesporazumi s ekipom.
Ko putuje s dicom, to je posebna patnja.
Zna me uvatit i ‘fomo’ anksioznost, Fear of missing out, strah šta sve propuštam ako nisam 24 sata budan. To se pojačalo u New Orleansu, jer on izgleda kao grad koji toliko toga nudi što ne želim propustit. Ali kao i s mnogim stvarima u životu, nekad treba samo zakoračit u nepoznato i svijet se sam otvori. Ako želim nove stvari da mi se dese moram činit nove stvari. Zvučim kao Grunf i putujem sa klasom njegovih letjelica.
I ovdi sam uzeo električnu biciklu i zujao po gradu ko manijak. Iako nigdi uzbrdice mobitel u košari je skakao uvis kao riba na suhom, našavši se više puta na asfaltu zbog svih rupa i neravnina, pa sam ga skupa sa volanom držao u desnoj ruci.
Što me podsjetilo da vam ispričam novosti o otuđenom mobitelu u Memphisu kolege putnika. Ali to ću u sljedećem nastavku, podsjetite me.
Kultura u prometu je ipak na dobroj razini. Doživio sam da je mrcina od dvi tone zaustavio promet i blicao mi samo da bez stajanja prozujim preko pješačkog. Kakve sve oštećene škartove znaju vozit je posebna priča.
Nisam se bojao zalutati u neki opasniji kvart, jer ljudi generalno svugdi u svitu samo brinu svoju nevolju, a ja i ne izgledam kao netko od koga bi se obogatili. Čak se ponekad i zabrinu za me, u šetnji sam doživio više puta da me u prolazu čovik upita kako sam. Ne volim ta kurtoazna pitanja na koja je svaki odgovor suvišan, ali cijenim volju. Ponekad samo želim da sam nevidljiv, a volim kada me se primjeti.
U centru na bajku čujem neko mi se obraća na Hrvatskom, to je Filip iz naše ekipe. Na brzinu pada ideja da sidnemo na trajekt do druge strane obale i odemo u Algiers Point kvart. Samo 5 minuti vožnje u jednom smjeru za 1 dolar je dovoljno da sa spiska prekrižim stavku koju mi je Bekim Sarjanović zapisao: Vožnja po Mississippiju.
Dočekao me miran kvart koji je nekada bio prva stanica mnogim robovima iz Afrike.
Jedan bijeli Amer isprid kuće uzima poštu i rado se zanima odakle smo te odgovara na naša pitanja. Kuće u tom dijelu koštaju od 300 000 dolara na više. To je bilo moje pitanje. Pitao bih ga još gdje je bio u rujnu 2005 kada su njegovi crni sugrađani pokušavali se spasiti od poplave, dok su bijelci iz ovog kvarta pucali po njima, samo da sam znao tu informaciju ranije.
Izgleda da je i jedan naš Hrvat zadužio ovo misto jer su mu digli spomenik.
Navečer pravac Bourbon i Frenchman Street, te biranje najbolje glazbe za naše profinjene uši i istančan ukus. Ali dobar ukus ne plaća pive koje su većinom oko 10 dolara ili 8 ipo eura.
Još mi je teško prihvatit da nisu u stanju uračunati taj porez u svoj cjenik i ne žicati tako očito napojnicu.
Bend naravno zaslužuje svaki cent.
Svi klubovi imaju televiziju upaljenu, a neki i na svakom zidu. Daljinski vide samo dvaput dnevno, jer samo je jedan program moguć, onaj na kojem je nogomet, točnije Američki nogomet koji nitko ne shvaća tako ozbiljno kao oni. Sport je to u kojem su prvo zaštitili svoja muda, a tek gotovo stoljeće kasnije gornju glavu. Prioriteti su najvažniji. 
U sljedećem nastavku čitajte kako je bilo na NBA utakmici, koliko smo platili najjeftinije pivo, novosti o izgubljenom mobitelu, šta policija radi pred našom sobom i bogznaštajoš.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
foto album:
* sve fotografije: Davor Bobanac/MLP-U
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
