Ray Phillips je bubnjar velškog rock sastava Budgie.
Za SolinLive će nam reći o ovom kultnom bendu, kako mu je Metallica spasila život i suradnji s čuvenim producentom Rodger Bainom
HB: Za početak, možeš li se predstaviti našim čitateljima i reći nešto o sebi?
RP: Bok, ovdje je Ray Phillips; Pitali su me hoću li biti zainteresiran za intervju za ovaj portal i uvijek sam sretan što mogu razgovarati s obožavateljima Budgieja diljem svijeta, evo me opet. Bio sam član osnivač i bubnjar velške rock grupe Budgie. Svirao sam na prva tri albuma / „Budgie“, „Squawk“ i „Never Turn Your Back on a Friend“.
HB: Zajedno s Shelly Burke i Tonyjem Bourgeom osnovali ste bend Budgie.
Kako ste se upoznali i smislili naziv benda?
Kako je bilo raditi s producentom Rodgerom Bainom?
I koji je bio razlog napuštanja benda?
RP: Burke Shelly (basist/vokalist,op.prev.) je došao u moju kuću jednog sunčanog dana i tražio bubnjara da se pridruži bendu. Bio je u bendu koji se zvao Hills Contemporary Grass, pa sam se pridružio tom bendu. To je bio naš prvi susret. Nekoliko mjeseci kasnije susreli smo se s Tonyjem Bourgeom (gitarist, op.prev.), nakon što je vođa napustio taj bend.
Sjećam se da smo prvi put s Rogerom Bainom bili u Rockfield u studiju I’m Monmouth Wales. U početku se činio dovoljno simpatičnim momkom, ali kad pogledam unatrag, shvaćam da nije bilo sve kako se činilo. Diskografska kuća u kojoj je radio je zakidala bendove. Budgie je postao žrtva vremena u glazbenom poslu. Bilo je još mnogo bendova u istoj situaciji.
Ostao je u mojoj kući u Cardiffu nekoliko dana.
Bio sam u Budgieu kao što sam rekao, tijekom prva tri albuma i ukupno šest i pol godina. Budgie sam na kraju napustio iz osobnih razloga.
Nakon što sam napustio Budgie sastavio sam novi bend i nazvao ga Ray Phillips Woman. Glavni gitarist bio je Ned Edwards; nastavio je svirati s Van Morrisonom više od sedam godina. On je u to vrijeme bio glavni glazbenik u bendu. Ray Phillips Women je bio rock and roll bend i svirali smo po cijeloj Velikoj Britaniji.
HB: Ponovo ste se okupili s gitaristom Tonyjem Bourgeom kao bend Trebezan.
Možete li nam reći nešto više o Trebezanu?
I jednom ste spomenuli kako vam je Metallica spasila život. Recite nam više o tome kao i o cijeloj situaciji?
RP: Nekoliko godina kasnije nakon toga posjetio sam Tonyja Bourgea, rekao mi je da napušta Budgie, odlučili smo se okupiti i osnovati Tredegar nakon tog sastanka.
Nakon nekog vremena s Tredegarom, moja supruga i ja podigli smo kredit od banke za promociju i snimanje albuma i spota za bend. To se na kraju pokazalo kao katastrofa, jer su članovi benda skočili s broda i jedan po jedan napuštali Tredegara. Ostalo je meni i mojoj ženi račun od 30.000 funti koji trebamo vratiti banci. Za otplatu tog računa trebalo je petnaestak godina. No, na kraju smo to učinili bez pomoći članova Tredegar benda.
Zahvaljujući Metallici koja je snimila „Breadfan“ i „Crash Course In Brain Surgery“, dobili smo priliku da isplatimo banku.
Rečeno je u jednom intervjuu za Wales na internetu da mi je Metallica spasila život. Nisu mi spasili život, ali su spasili naš dom. Na kraju smo otplatili 30.000 bankovnog kredita. Nepotrebno je reći da već dugo nisam imao kontakt s članovima Tredegara.
Tredegarovi albumi bi trebali izaći preko High Rolla Recordsa u obliku box-seta od četiri albuma i CD seta od četiri albuma.
HB: Budgie je naveden kao utjecaj od imena poput Metallica, Megadeth, Iron Maiden, Van Halen, Soundgarden, … . Osim toga, bubnjar Cirith Ungol rekao mi je da je pjesma „Fractus Promissum“ posveta vama.
Volio bih znati, koje je vaše mišljenje o Budgieju i njegovoj ostavštini?
RP: Svi smo se toliko trudili u Budgieju da budemo najbolji što smo mogli, i to se na kraju isplatilo. To pokazuje i činjenica da su svi ovdje spomenuti bendovi snimili našu glazbu/pjesme. Metallica, Megadeath, Iron Maiden, Van Halen, Soundgarden. A i Cirith Ungol su napisali pjesmu „Fractus Promissum“, kao posvetu Budgieju. Stoga mislim da je pošteno reći da je Budgie imao veliki utjecaj na sve ove bendove i rock glazbu diljem svijeta i rock glazbu.
HB: Do sada su objavljene tri knjige o Budgieju, u suradnji s Chris Pikeom.
Reci nam nešto više o knjigama i samom piscu, Chrisu Pikeu?
RP: Knjige o Budgieju nastale su nakon što smo Chris Pike i ja imali puno telefonskih razgovora, jedan poziv je trajao četiri sata. Nakon nekoliko mjeseci međusobnog razgovora, Chris me pitao za dopuštenje da izda prvu knjigu o Budgieju na prodaju diljem svijeta. Nisam imao problema s njegovim prijedlogom.
Prva knjiga bila je ‘Budgie the First Three Albums’. Ta je knjiga obuhvatila članke road crew (tehničari ili pomoćno osoblje koji putuju s bendom na turneju, op. prev.) Budgieja, menadžera i obožavatelja.
Bilo je jako zabavno raditi na toj prvoj knjizi s Chrisom. Preuzeo sam zadatak objavljivanja te prve knjige diljem svijeta iz svog doma u Walesu u Ujedinjenom Kraljevstvu. To je bio veliki posao za mene i moju suprugu i obitelj. Bilo je to negdje u vrijeme prvog vala covida 19. To je otežalo distribuciju. Drugo izdanje je također poslano iz moje kuće.
Druga knjiga o Budgieju bila je ‘In Pecking Order: Budgie 1974-79’.
Sljedeća je bila „Time to Remember, Budgie’s Heavy Revolution. 1980-2021“.
Osobno sam imao jako malo posla s drugom i trećom knjigom.
Rekao sam Chrisu nakon što smo završili prvu knjigu da bih želio napraviti autobiografiju. U tom trenutku mi nije mogao pomoći. Nekoliko godina kasnije, na moj rođendan, pitao me je što je s autobiografijom.
Trebalo oko četiri godine; izašla je u ožujku 2018. pod nazivom, „The Ray Phillips Story: An Awful Biography of a Great Life – From Budgie to Tredegar and Beyond“.
Bilo mi je tako teško pisati, jer me to vodilo kroz neke tužne i loše trenutke u mom životu. Kad sam pročitao prvi nacrt, nije mi se svidio pa sam ponovio cijelu stvar. Htio sam da bude sretna i smiješna knjiga, ima 496 stranica i puno fotografija. Mislim da je to više kao dnevnik, sa smiješnim, tužnim i vrlo sretnim pričama.
I ponovo je prvo izdanje objavljeno iz moje kuće u Južnom Walesu, a drugo iz Chrisovog doma na Novom Zelandu.
Chris je objavio još jednu knjigu o Budgieju, ‘Back to the Egg, Budgie’s Influential Early Years 1967 – 73’.
Na kraju je napravio knjigu o Tony Bourgeau.
Chris i Daphne (njegova supruga) planirali su doći u moj dom u Južnom Walesu u Velikoj Britaniji.
To se nažalost nije dogodilo, jer se razbolio. Povjeravao mi se od samog početka bolesti, pa sve do posljednjih tjedana prije nego što je preminuo. Osjećao sam se tako tužan i uzrujan, ali i blagoslovljen što sam toliko toga učinio s njim.
Chris je također puno radio na sklapanju dogovora s High Rolla Recordsom i mnom kako bismo doveli do izdavanja albuma „Tredegar“. Sastavio je sve umjetničke radove za Tredegar box-set. Moram reći da je odradio prvoklasni posao. Chris je bio veliki obožavatelj Budgieja i dobra osoba, osoba kojoj možete vjerovati. Bio je to veliki gubitak za mene i Budgieja i za sve obožavatelje Budgieja diljem svijeta, kada je preminuo. Svima će jako nedostajati.
Počivaj u miru Chris.
HB: Za kraj, što biste poručili našim čitateljima? Hoćemo li se vidjeti u Hrvatskoj, u Splitu?
RP: Svim obožavateljima Budgieja u Hrvatskoj, u Splitu, zahvaljujem svima od srca na svim lijepim riječima i mislima koje su stigle od vas svih.
Mir vam svima od mene!
Ray Phillips bubnjar i član osnivač Budgie.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
