Već je dosadno postalo kukati kako u Splitu skoro da i nema zanimljivih koncerata. Ako volite tribute bandove, domaću estradu, Ultru ili trap, onda vam je možda i zanimljivo ono što se organizira na Zvončacu, Sustipanu ili na Fibra festivalu, no ako želite dobar rock, alternativnu glazbu ili svjetska imena morat ćete potegnuti barem do Šibenika. Čak i Solin i Trogir imaju zanimljivija glazbena zbivanja od centra svita.
Prošle godine bio sam na više koncerata na tvrđavi Sv. Mihovila i u Azimutu nego u Splitu.
Postoji mala nada da će se otvaranjem Porta na Kopilici (Laibach sviraju 4.10.) i privremenim preseljenjem Kocke u prostor O’Hare situacija donekle popraviti premda nisam preveliki optimist, jer lanjskim otvaranjem Otiuma nismo baš puno dobili.
Mogli bismo kukati kako je zatvaranjem Cirkusa i Judinog drva te prenamjenom Quasimoda klupska rock sceni u Splitu dotučena, a zatvaranjem Arene izgubili smo jedini prostor u kojem su se mogli održavati veći koncerti stranih izvođača.
No, čini mi se da je istina puno kompleksnija. Split zapravo nema ni publiku za rock koncerte, ni strane ni domaće, posebno ne alternativne i indie glazbe. Trap i cajke možda, pa i estrada (raznorazne Nine Badrić, Vanne, splitski festivali, Doris, Gibonni, Grše i slični mogu puniti gledališta, no ni Simple Mindsi, The Cult ili Roger Waters svojedobno nisu mogli privući ni blizu toliko publike).
Neću sad kriviti ni gradske vlasti, ni školski odgoj, kao ni porijeklo stanovnika, jednostavno je tako i tu pomoći nema. Jer scena se mora izgraditi. A za to su potrebne godine. I zato i dalje u Splitu neće moći nastupati Nemeček, ABOP, Nemanja ili Klinika Denisa Kataneca, barem ne pred brojnijom publikom. A nama, koji smo očito u manjini, za dobre domaće koncerte treba potegnuti barem do Solina na Kawa fest ili do Šibenika u kojem su ovoga ljeta nastupali mnogi velikani svjetske glazbene scene o čijim ste koncertima mogli čitati na ovom portalu.
Osobno sam na Mihovilu nazočio na četiri, a bio bih i na više kad bi mi to posao i slobodno vrijeme dopuštali. I Devendra Banhart i Mariza, a posebno AIR, održali su koncerte za pamćenje, a kako ćemo vidjeti pridružio im se i Trentemoller sa svojom ekipom glazbenika.
Anders Trentemoller danski je multiinstrumentalist koji je prvi album izdao 2006., a u Hrvatskoj prvi put nastupio u Zagrebu 2014.
Deset godina kasnije imali smo ga priliku gledati na jednoj od najljepših naših pozornica. Pristigavši na Tvrđavu pola sata ranije malo sam pogledao sastav publike i vidio nešto poznatih lica iz Splita, ali i drugih gradova lijepe naše. Bilo je tu ljubitelja elektronske glazbe, postpunka, nekoliko gotičara, a vjerojatno i dosta onih koji Trentemollera nisu do sada slušali.
A Danac ima vrlo zanimljivu karijeru, nekoliko izvrsnih albuma, dosta raznovrsne glazbene utjecaje i poprilično uigran band u kojem se ističu basist Jacob Haubjerg i islandska pjevačica Disa Jakobsdottir.
U najavi koncerta krivo smo navedeni da je riječ o nastavku turneje Memoria, nazvane prema albumu iz 2022., a zapravo je riječ o prvom samostalnom koncertu nove turneje Dreamweaver. (koncert je ugovoren i medijska promocija je počela još 2023. godine, kad turneja Dreamweaver još nije bila najavljena. /op. admin). Istoimeni album izlazi za nepunih mjesec dana i po onom što smo čuli riječ je o nastavku dream pop/shoegaze smjera sa zadnjih nekoliko uradaka.
Koncert je započeo na zatamnjenoj pozornici punoj ice foga, čvrstim postpunk zvukom i Disinim pjevanjem koje jednako duguje Rachel Goswell (Slowdive, gostovala kao pjevačica na jednom Trentemollerovom albumu) i Sharin Foo iz Raveonettes.
Bas gitara povremeno zvuči kao da je svira Peter Hook iz Joy Divisiona, a povremeno kao Simon Gallup iz The Cure.
Anders je centralna figura na sceni sa svojim synthovima i povremenim plesom, a na vokalima se, uz Disu, pojavljuje i basist i sam Trentemoller. Koncert je mix svih faza benda, pa tako imamo nekoliko ranijih kompozicija, nekoliko instrumentala, a publika se već nakon prve stvari spustila u parter ispred pozornice i rasplesala. A kako i ne bi kad je najviše stvari bilo s elektronskog prvijenca „The Last Resort“ iz 2006. prerađenih na postpunk način.
Bilo je i nekoliko pjesama s „Lost“, prvog albuma na kojem se glazba približila EBM-u, postpunku i synthwaveu. Novije obrade tih starih stvari su bile u postpunk i čvršćem rokerskijem tonu, ali i dalje plesne i upečatljive.
Koliko sam uspio pohvatati s „Memorie“ su na kraju odsvirali samo jednu pjesmu, predivan shoegaze pop „No More Kissing in the Rain“, a dvije ili tri s novog nadolazećeg albuma, uključujući i naslovnu „Dreamweavers“.
A onda su se pred kraj koncerta počeli redati citati utjecaja. „Moan“ s „The Last Resort“ tradicionalno miješaju s „Lullaby“ od The Cure i pjesma je zvučala puno čvršće, a nakon nje je uslijedila obrada zemljaka im Raveonettes, žestoka „Cops on our Tail“ u kojoj su prvi put i headbangeri došli na svoje, a distorzirane gitare i synthevi zaparali noć.
Regularni dio koncerta završili su, čini mi se, frenetičnom izvedbom „Take Me Into Your Skin“ s prvijenca „The Last Resort“, a na bis su, nakon oduševljene reakcije publike i par minuta dozivanja, izveli nešto mirniju „Gravity” s albuma “The Lost“ i na kraju tarantinovsko/crampovsku/raveonettesku „Silver Surfer, Ghost Rider GO!“ u kojoj su direktno citirali „New Order“, „Beastie Boys“ i „Dr. Who“, te završili žestokim gitarskim duelom i distorzijom.
Bio je to kraj jedne prekrasne šibenske koncertne večeri u kojoj su Trentemoller i ekipa rasplesali i oduševili čak i one koji su došli ne znajući što očekivati (znam da je bilo onih koji su očekivali nekog čiču zakopanog u syntheve s eksperimentalnom glitch glazbom), a još više one koji su znali kako i što novi Trentemoller sviraju.
Jer Trentemoller su već zadnjih desetak godina punokrvni rock bend koji spajaju shoegaze, dream pop, postpunk, EBM, plesnu elektroniku, pa čak i elemente rockabillyja i surf glazbe u prepoznatljivu formu i snimaju izvrsne albume koji ipak nisu toliko uzbudljivi i raznovrsni kao live nastup.
Ali, ako volite Slowdive, Cocteau Twins, The Cure i Beach House, poslušajte novi album benda i nećete se razočarati.
Nama koji smo bili na Mihovilu te večeri ostala je predivna uspomena na još jedan vrhunski koncert ovoga ljeta.
A kako čujem i sam Anders je izjavio da mu je ovo bio jedan od najboljih i najdražih koncerata u karijeri.
foto album:
sve fotografije – Antea Benzon
foto album:
sve fotografije – Jelena Rogošić
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
