Nakon što je izdao album “Street-Legal” i odradio turneju, Bob Dylan se povlači na svoje imanje. Bio je to u neku ruku normalan slijed događaja, no, ono što je proizašlo iz takvog slijeda nije bilo baš uobičajeno.
Zasićen svime i svime oko sebe, razvodom, a poglavito statusom zvijezde/božanstva, Bob se okrenuo vjeri. I to na svoj osebujan način, što je u najmanju ruku značilo potpuno predanje i determinirani smjer kreativnog procesa.
Kao rezultat tog traženja unutar vjerskih okvira, izašao je album “Slow Train Coming”.
Bio je to blistavi početak još jednog djela velike karijere. Album po izlasku nije pobrao lovorike, a kako i bi, kad je bio totalno iznenađenje koje je mogao prirediti samo velikan Dylanova kalibra, koji nije mario za reakcije, ni kritike, ni auditorij u svojim umjetničkim stremljenjima.
Albumom dominira specifičan izričaj sazdan od svojevrsnog blues rocka à la Dylan, s jakim naglaskom na gospel i dubokim primjesama R&B-a.
Bob Dylan – “Gotta Serve Somebody”
Ako se zna da je album producirao Jerry Wexlera i Barry Becketta, koji su radili s Arethom Franklin, Wilsonom Pickettom i još mnogim legendama soul glazbe, onda puno toga postaje jasno.
Pa ni prateća ekipa u studiju “nije bila za baciti”. Predvodio ih je Mark Knopfler (Dire Straits), koji nije imao pojma o čemu će se raditi na albumu i koji stil će biti zastupljen, kad ga je Dylan zamolio da sudjeluje. Bio je tu još i bubnjar Dire Straitsa, Pick Withers.
Pa i to nije bilo sve od novoga. Dylan je nekom providnošću prilagodio svoj vokal, koji je na ovom albumu izašao iz zone mumljanja i prešao u zonu razumljive naracije.
Jedna od kritičkih primjedbi na ovaj album su bili i tekstovi, najjače Dylanovo oružje. Na albumu su se izgubile poruke, nije bilo dvosmislenih stihova koji su se čitali između redaka, nije bilo protesta, već glatka, kristalno jasna lirika okrenuta vjeri.
Paralelno s albumom je izašla singlica s pjesmom “Gotta Serve Somebody”, s kojom Dylan osvaja Grammyja i koja u neku ruku povlači album ka pozitivnijem ozračju ocjenjivanja.
Bob Dylan – “Slow Train”
Ono što jest zanimljivo, i pored šoka kojeg je izazvao, i kad je bilo za očekivati da će se auditorij suzdržati od kupovine albuma, po tko zna koji put do tada, ali i od tada, se pokazalo i dokazalo da je Bob Dylan samo jedan.
Album dolazi na svjetske top-liste, na Billboard se penje na #2. mjesto, a u UK na #3. mjesto. Za jedan Christian music album nevjerojatan status.
Ne treba ni napominjati da je po izlasku album bio široko prihvaćen u vjerskim zajednicama, što je Dylanu donijelo novu armiju sljedbenika, koji su se doduše, razišli nakon zaključenja trilogije, ali mnogi su ostali, jer su uvidjeli veličinu ovog umjetnika.
Zanimljiva je bila turneja nakon izlaska albuma. I ponovo je Dylan pokazao svoju svojeglavost i nepokolebljivost. Usprkos apelima auditorija, uzaludnim apelima organizatora, pa i apelima managera kojima se pridružila i matična kuća Columbia, Dylan je odlučio na turneji izvoditi samo pjesme vjerske tematike. Bilo je zviždanja (opet), negodovanja (opet), loših kritika uzrokovanih tim odabirom repertoara, ali Dylana jednostavno ništa nije moglo pokolebati. Uostalom, da kojim slučajem jest, to više ne bi bio Dylan.
I to je to.
Slijedili su albumi “Saved” i “Shot of Love”, s kojima Dylan zatvara i tu fazu svog stvaralaštva i kreće u nove pohode, samo njemu znane.
Bob Dylan – “Precious Angel”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
