Kad su Michael Lang, Artie Kornfeld, Joel Rosenman i John P. Roberts sjeli za stol i dogovorili održavanje otvorenog festivala, teško da je itko od tih golobradih momaka mogao i sanjati da će kreirati povijesni događaj. a on to i jest bio.
Kako su očekivali oko stotinjak tisuća posjetitelja, rezervirali su veliku poljanu na kojoj se nalazila farma za proizvodnju mlijeka Maxa Yasgura u Bethelu, država New York.
Max se nije dugo dvoumio, u biti, kako je i sam rekao, želio je udovoljiti mladima, jer je znao da, što god organiziraju, neće biti izgreda, ni nanošenja ikakve štete.
Tim je počeo okupljati umjetnike, headlinere i one koji su trebali popunjavati trodnevnu feštu muzike. Originalno su ga nazvali “Aquarian Exposition: 3 Days of Peace & Music”, da bi tijekom priprema promijenili ime u “Woodstock Music and Art Fair”, a na kraju, samo “Woodstock”.
Da će se nešto ogromno dogoditi, bilo je jasno već par dana prije održavanja festivala, kad je brojka od stotinjak tisuća premašena, a da tonska proba nije ni počela.
Pa i ona je bila sve samo ne normalna tonska proba, zahvaljujući bendu Grateful Dead. Naime, kad je raspored bio napravljen i tonske probe počele, i kad je na red došao Grateful Dead, ta je tonska proba prerasla u cjelovečernji koncert do ranih jutarnjih sati.
Već u tom trenutku ispred pozornice je bilo više od 200.000 ljudi, dva dana prije festivala.
Prometni kaos bio je jasna slika onoga što će doći, a ono što je došlo bilo je u obliku brojke od 460.000 posjetitelja.
Kako je organizator bio nespreman za prihvat tolikog broja ljudi, karte su se naplaćivale i kontrolirale do nekih iznad 100.000 posjetitelja, da bi potom sve kapije bile otvorene za slobodan ulaz.
Nastupilo je trideset i dva izvođača, i unatoč oblačnom pa i kišovitom vremenu, te već legendarnom blatu, festival se pretvorio u najveći događaj pokreta kontrakulture.
Svi izvođači, neovisno koliko su bili plaćeni za nastupe, debelo su profitirali na Woodstocku. Tako je, primjerice, Santana pozicionirao sebe u sam vrh rock lige, i to bez snimljenog albuma, koji je izašao par dana nakon festivala. Tu je još i Joe Cocker, koji je na festivalu napustio lokalnu ligu i preskočio u svjetsku.
O Hendrixu, koji je bio headliner, ne treba ni govoriti, kao ni o mnogima koji jesu bili poznati prije festivala, ali su nakon njega postali svjetske zvijezde.
Woodstock danas se smatra ključnim trenutkom u povijesti moderne glazbe. Na sreću, festival je snimljen i izdan, kako na vinilu, tako i na filmskoj traci. Tako danas imamo jedan veliki dokument vremena i trenutka u kojem je sve izgledalo lijepo, a budućnost, svijetla.
Nažalost, kasniji događaji će demantirati taj optimizam, a koncertom u Altamontu će i sam pokret polako krenuti prema svom kraju.
Bilo je planirano da se održe koncerti u povodu obljetnica za 10, 20, 25, 30, 40. i 50. godina od prvog Woodstocka, ali planovi su jedno, a stvarnost drugo .
A i oni koji su održani, povijesno gledano, bolje da i nisu bili.
Rolling Stone magazin uvrštava Woodstock na #19. mjesto od 50 trenutaka koji su promijenili povijest moderne muzike, da bi 2007. godine mjesto održavanja festivala ušlo u Nacionalni registar povijesnih mjesta.
“Woodstock Music and Art Fair”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
