Te je noći po zlu pošlo sve što je moglo!
Doslovno!
Ogromni propusti u organizaciji (angažman Hells Angelesa kao zaštitara!?), doveli su dobro zamišljen koncert do ruba, pa i preko njega. Zamišljen kao zapadni pandan Woodstocku (“Woodstock West“), od prvih trenutka koncert kreće nizbrdo. Rezultat, nebrojeni ukradeni automobili, četiri smrti, od kojih jedna pred očima gledatelja i kamere.
Sve je trebalo biti u duhu vremena i “flower power” filozofije. Najveći tog doba su dali pristanak za nastup. Lista je bila impozantna. Santana, Jefferson Airplane, The Flying Burrito Brothers i Crosby, Stills, Nash & Young, dok su the Rolling Stonesi trebali posljednji izaći na scenu i zatvoriti festival.
Da nešto nije u redu vidjelo se odmah, a pogotovo kad su glavni organizatori, sastav The Grateful Dead odbili nastupiti zbog uznapredovanog nasilja među publikom.
Altamont Free Concert – Death of Meredith Hunter
Sve je koliko toliko bilo pod “nekom kontrolom” do nastupa Rolling Stonesa. Onda je počela “noćna mora”. Umjesto da uvode red, pijani Hells Angelsi su kreirali kaos među publikom i kao rezultat, pred 300 000 ljudi koji su prisustvovali koncertu, i pred kamerama, Meredith Hunter je izboden nožem i umire na lice mjesta, par metar od pozornice.
Bio je to simboličan kraj jedne ere koja je tek počela živjeti i počela zauzimati svoje pozicije. Snagom „ulice“ „ljuljale“ su se vlade i pokret je poprimio epidemijske razmjere i nešto se trebalo učiniti!
Altamont je bio idealan za sotoniziranje pokreta i polako, ali sigurno nastupa pacificiranje masa. Altamont festival je bio grobnica velikog sna!
U ovim scenama nema ništa impresivnog, ni lijepog, pogotovo ako se sve skupa sagleda u kontekstu jedne filozofije, koja je ovim činom došla do brutalnog kraja i nagovijestila malo drugačiji odnos spram ulice i njenog utjecaja.
Ovo su ocjene u kojima se svi svjedoci vremena i analitičari kulturoloških trenutaka slažu i zato stoji jedan citat (rollingstone.com) koji zorno oslikava situaciju u kojoj se našao rock, pokret kojeg je nosio, pa i sama umjetnost.
“rock and roll’s all-time worst day, December 6th, a day when everything went perfectly wrong!”
ili kako je Don Mclean napisao u svojoj velikoj poemi “American Pie”, iako u drugom kontekstu, ipak savršeno oslikava trenutak:
“The day the music Died”!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
