Gilead zvan čežnja

Niemöllerov sindrom je utkan u ljudskom biću i ono po čemu se to isto biće razlikuje od ostalih na planeti, jest shvaćanje biti njegove esence i ravnanje po njemu, ako se  ikada u životu dogodi situacija da:
„Onda su došli po mene — i nije bilo nikoga da protestira.”

A sve je počelo, ne s napadom Srbije na Hrvatsku, ne s monstruoznom pljačkom pod patronatom oca nacije, već nakon prvih parlamentarnih izbora, kad su po „partijskoj“ direktivi, tamo 91. godine, gradonačelnici mjesta u Hrvatskoj dobili dopise u kojima je stajalo da se uklone partizanski spomenici.
To uklanjanja se je većinom odrađivalo po pricnipu „čiketa“ i nepoznatog počinitelja, koji dakako nikad nisu uhvaćeni, a kamoli procesuirani radi uništavanja spomenika i imovine. (o danas aktualnom, autorskom djelu da i ne govorimo!)

Nastavilo se u školama s „neobaveznim“ vjeronaukom, koji je, gle slučajnosti, uvijek bio u sredini nastave i time se izvrgavalo ruglu sve koji nisu prisustvovali „neobaveznom“ pranju mozga.
O razlozima možemo samo nagađati, jel …

Pa se potom nastavilo s „nepoćudnim“ knjigama, najprije u lektiri za škole, a potom i u knjižarama.

No, u tom razdoblju, moramo priznati, dok je Franjo bio živ, duh ustaštva je bio u boci, jer je i sam bio antifašista i Titov general.

Njegovim odlaskom priprema se teren za Karamarka, koji otvara čep, i big ginie elegantno leprša van boce.

Došao je AP sa svojom svitom, i nastavio ondje gdje su prethodnici stali. Nastavlja se pokroviteljstvo u Bleiburgu, dok se recimo Sutjeska sistematski ignorira, do nepostojanja, iako je u tim danima izginulo pola mladosti Dalmacije. (u biti , u pravu su, jer Dalmacija je bila Talijanska, pa su stoga i ti izginuli partizani bili, Talijani!, dakle, ništa s Hrvatskom da bi ih komemorirala!).

I onda dolazi 2025. godina, kad se počinju nadzirati konture kraha vladajuće politike, nije daleko dan kad će EU zavrnuti špinu i što onda?
Sredstva koja su se slijevala nisu iskorištena za proizvodnju, dugovi su ostali, radna mjesta nisu kreirana, ostaje samo turizam, kao krhko uporište i … , teško išta spomena vrijedno.
Nadalje, sve su nekada velike firme ili u stranom vlasništvu ili ne postoje. Monetarna politika u rukama banaka koje su pak u stranim rukama.
Poljoprivreda ugušena, industrijska provodnija de facto ne postoji, uvozi se sve i svašta, a i ono malo što se ne treba uvoziti, sistematski se uništavaju resursi, kako bi uvozni lobi profitirao.

Dakle, slika trenutka, a pogotovo projekcija prosperiteta, niti malo ružičasta, a treba zadržati vlast, hm … .
Pored očite okupacije svih službi represije, od sudstva, policije, javnog tužitelja, … , HDZ i nema baš izbora, treba podignuti tenzije u društvu, uvesti podjele na vjernike i nevjernike, ustaše i partizane, hrvate i one koji po nekim mjerilima to nisu, .., kako bi se, bar prividno, što lakše amortizirali oni stvarni udari, po običnog čovjeka, po njegov život ili bolje rečeno, po njegov džep.

Nažalost, kako bi to sve skupa „klapalo“ trebalo je pustiti zlo na ulicu, pa i po cijenu nasilja, koje je u biti samo produžetak ignoriranja “klečavaca” i njihovog flagrantnog kršenja zakona. (politika nikad ne pita za cijenu, ako je u pitanju njen ostanak na vlasti!)

Scenarij već uhodan, još od čovjeka s brčićima i njegovog glavnog propagandiste od kojeg je u povijest političke manipulacije došla izreka: „tisuću puta ponovljena laž postaje istina!“

Dakle, najprije se vlast dvosmisleno postavlja, na jednu stranu osuđujući, prema vani , a za unutrašnje potrebe, odobravajući ili u najmanju ruku, prešućujući.
Poklič „ZDS“ se seli iz opskurnih medija u Sabor i na ulicu.

Zlo je među nama!

Kako su generacije ispranih mozgova stasale, nije bio problem pokrenuti masu. Cijepljeni od kritičkog razmišljanja, prihvaćaju filozofiju koja ne zahtjeva nikakvu moždanu aktivnost, ni intelektualni angažman.
One u biti kreču u život s bremenom praznovjerja usađenog u dogmu koju su „naučili“ na satovima vjeronauka, falsificirane  prošlosti, naučenu kroz povijesne knjige koje na sve moguće načine nastoje minorizirati ulogu NOB-a i Tita i istaknuti pozitivnu ulogu poglavnika i ustaša u stvaranju današnje Hrvatske.
Nažalost, teško da će itko od tih mladih uvidjeti stupanj manipulacije, jer je temeljito odrađena, kao po nekom scenariju (koji to u biti i jest)

Premlaćivanje neistomišljenika je sljedeća faza i ono je u toku (Korčula). Dakako, svi će s gnušanjem osuditi taj ispad, ali po tom pitanju neće biti ništa napravljeno. (poznato a !?)

U našem slučaju spaljivanje knjiga nema svrhe, jer je taj dio odrađen već ranije, kroz lektiru u školama i kroz eliminaciju nepoćudnih knjiga u knjižarama.

Nadalje, zar mislite da su istupi javnih osoba slučajni. U politici nema slučajnosti, tako da nedavne izjave AP-a, potom Jandrokovića, Thompsona, zatim Anušića, Dalića, … , dane u nekim pravilnim inervalima, skoro pa tempirane, nisu slučajne i niti malo bezazlene. Simptomatična je posljednja Jandrokovićeva izjava da je paljenje zastave druge države, izvikivanje ustaških slogana i parola, nedopustivo ponašanje, dišpet??, … , dišpet kontra koga, čega?
Ustava Republike Hrvatske!?

U biti sve skupa poprilično vjerno slijedi scenarij koji se odigrao, pogađate, u Njemačkoj u tridesetim godinama prošlog stoljeća.
S malom razlikom, za razliku od tadašnje Njemačke, danas u Hrvatskoj postoje društvene mreže, i one kotiraju kao bojno polje na kojem se ne biraju sredstva za napade na neistomišljenike, koji redom, na (kulturan) način osuđuju zlo koje prijeti.

Da je onda bilo tih mreža, odgovor bi vjerojatno bio ovakav:

Več viđeni scenario nadalje kaže, kad faza uličnog nasilja dođe do kritične točke, a vlast tobože nastoji sve skupa spriječiti, kreće se u „zaštitu“ neistomišljenika, a kako drugačije nego otvaranjem centara ili bolje rečeno logora u kojima će biti smješteni, sve pod krinkom zaštite ugroženih života (iako nikad neće službeno biti riječi, od koga!!).

Neman zla time zauzima sve moguće pozicije u društvu, a kako permanentno treba neprijatelja da bi se hranila, vidjet će ga dakako u susjedima s kojima je „ionako cijelo vrijeme u ratu“. (“1984”)

Poznato, Njemačka 1932. godine?
“1984”?
Gilead ?
Ne, Hrvatska 2025. godine s pogledom u budućnost.


  • za one koji ne znaju, Gilead je izmišljena teokratska diktatura iz serije ‘Sluškinjine priče’, u kojoj su žene svedene na maternice, lišene prava, imena i slobode. To je ekstremni prikaz patrijarhalne kontrole nad ženskim tijelima i upozorenje što se događa kad mizoginija postane zakon.
    Danas se upotrebljava u kontekstu opisivanja stanja/smjera u kojem neko društvo ide, dakako, u negativnom kontekstu!

i za one koji ne znaju kako je bilo ili su zaboravili:

ovako je počelo s istomišljenicima:

a ovako je završilo s neistomišljenicima:

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh
error: Sadržaj zaštićen !!