Srijeda, 30. rujna, u Zagrebu prži sunce kao da smo usred ljeta, … ljudi po gradu šetaju u majicama i japankama,
Gradski promet i Čistoća štrajkaju.
Taksija nema ni za lijek, u Tvornici nastupa britanski dvojac iz Manchestera… , ah taj Manchester, poznat kao Autechre… , Sean Booth i Rob Brown u zadnjih četrdesetak godina pregrmjeli su težak put, dugačak i raznolik od bazičnog techno zvuka …, preko hip hopa,
Inspiraciju pronalaze u ondašnjim novim trendovima. Polako, korak po korak, dolaze do statusa neprijepornih ikona tzv. eksperimentalne elektronike; lijepe im etiketu ikona žanra (misleći na prve tri ploče)…, rame uz rame s autorima sličnog profila, Aphex Twin, Photek, Boards of Canada ili Future Sound of London.
Rade i snimaju za WARP, kuću koja im je objavila sve radove,
Polazna točka manchesterskog dvojca uvijek bila pomicati granice, što dublje i što dulje. Razbijati utabane norme, pogotovo u live nastupima, dovela ih je do jedinstvenog koncepta živog nastupa, a to je: tama, mrak i samo mrak. Nema light showa, reflektora, mobitela; štoviše, išli su tako daleko da su i šankovi bili zatvoreni za vrijeme svirke, a i na WC se nije moglo kako se kome prohtjelo.
No, prije nego je dvojac, kako je i najavljeno, izašao na stage, u dvorani je nastao potpuni mrak. Sva svjetla su pogasili; jedino se u dnu pozornice nazirao srebrenkast odsjaj, koji je iscrtavao obrise silueta glazbenika.
Udubivši se skroz u glazbu, žudno podržavam ovaj koncept.
Nažalost, bilo je i onih koji su kriomice bljeskali mobitelima, no na sreću, brzo su odustali.
Izvucimo zaključak, koncept je pogođen. Mrak odista pogađa i pojačava doživljaj glasnoće, a zvuci iz dobrog ozvučenja koji su dolazili do slušatelja činili su se puno naglašenijim, a u nekom trenutku i bolnijim.
Izostavivši milozvučno ono plesno, ubacivši polomljene breakbeatove koji doslovce paraju utrobu, a i mozak; škripanje, nimalo ugodni šumovi i ritmovi, kao udaranje pneumatskih macola, stvara osjećaj dara pred skori kraj, no, za vraga, sve ide dalje i dalje, nastavlja se pneumatsko torpediranje, pa koncert nalikuje transformiranom kontinuitetu.
Zapitah se, kakva je reakcija publike?
Pošto autori nisu uspostavili nikakvu interakciju s publikom koja je ukopana, zabetonirana, prvi znakovi odobravanja stigli su nakon punih pola sata ove odista pakleno zajebane svirke.
Lagano usporavanje navelo me na misao da se prelazi na novu temu, no za vraga, nastavlja se u istom tonu.
Nekima je ovo naporno. Ali zapravo se radi o jedinstvenom glazbenom iskustvu gdje upravo glazba vodi glavnu riječ. Bilo da se radi o inteligentnom technu, ambijentalnim pasažima, nježnim i melankoličnim ili pak čistom danceu s natruhama trancea.
Ili s napadima na slušni sustav koji razara kao potres. Pa su tako tanko lomljivi, fragilno abrazivni momenti ostali u manjini, a dominaciju je preuzela techno apstrakcija i razarajući rafalni beatovi, nekima do granica slušljivosti.
Zadnjih pola sata dvojac je podigao publiku svojim trance setom u velikom finalu koje je ispraćeno aklamativnim pljeskom Tvorničara.
Jedno veliko i novo iskustvo koje ćemo još dugo prepričavati.
Za kraj, pohvale organizatoru što je dovukao ovakav bend.
Btw… Bol, to ubavo mjesto na jugu Bračkih obronaka, imao je četvoricu deputata na ovom jedinstvenom događaju.
(Jedna članica delegacije poslije koncerta izjavila je: Senzacionalno!)
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
