Dovoljno je samo reći, Michael Giles i Jamie Muir, da se prog glave okrenu u njihovom smjeru.
Michael, originalni bubnjar prve inkarnacije King Crimsona, Jamie, čudnovati, ne možemo reći bubnjar, jer je udarao, svirao, strugao, po svim mogućim stvarčicama i dakako, bubnjevima, i time dao specifičan pečat jednom od najvećih albuma u povijesti moderne muzike, klasiku “Larks’ Tongues in Aspic”. (uz King Crimson najpoznatija je bila njegova suradnja s Derekom Baileyjem)
Tih ranih osamdesetih, kad je ona najkreativnija, prva faza polako počela padati na prog pozornicu koja je utrla nove puteve, u Michaelovoj kući u podrumu, gdje je imao mali studio, odvijale su se muzičke seanse, koje u biti nisu nikada trebale ugledati svjetlo dana.
Na tim je svirkama svatko od sudionika dao je ono svoje, trenutno najizazovnije i, dakako, teško da je išta od tog moglo biti bačeno u smeće, jer ti ljudi jednostavno nisu znali kako napraviti nešto loše.
Takva je bila sesija na kojoj su snimljeni Michael Giles i Jamie Muir, ali i sesija koja je snimljena kad su svirali Michael Giles i Morris Pert (Brand X, s Peterom Gabrielom, Kate Bush, Mikeom Oldfieldom i još mnogi).
I pola stoljeća nakon nastanka, na svjetlo dana je, 02. listopada izašlo dvostruko CD izdanje.
Kutrizitteta radi, izdanje ima i ediciju od 300 primjeraka koji su potpisani od sudionika i kreatora.
Uz nosače zvuka ide i booklet od 16 stranica, s fotografijama sa snimanja.
Sve u svemu, izdanje koje neće doći na komercijalnu top listu, ali izdanje koje će svaki proger poželjeti u svojoj kolekciji.
