I treći dan Thrill Blues Festivala je iza nas.
U opuštajućoj atmosferi Gradskog parka odvijao se završni čin ove priredbe. Čak ni line–up nije bio ambiciozan, tako da se i s te strane moglo osjetiti da je organizator ovom danu namijenio ulogu „closera“, bez većih stresova i iznenađenja. Isto tako, cijeli je koncept s muzičke strane baziran na reproduktivnom programu. Bilo je interesantno vidjeti svojevrsnu evoluciju covera od samog otvorenja trećeg dana do završnice.
No, prije službenog djela zadnjeg dana festivala odvila se jedna pomalo neuobičajena aktivnost, utrka na nekih sedam kilometara, u kojoj su sudjelovali mnogi, bez obzira na godište. Službeno nazvana 7K Blues Run, zajednički je pothvat udruge Run Croatia i TZ Trilj.
Muzički dio su otvorili veterani. Superstary je ime benda koje sve govori, ne samo o njima već i o repertoaru. Sazdan od kompozicija s top lista iz šezdesetih i razdoblja prije, ovaj bend lijepo donosi dah prošlosti. Nepretenciozno, decentno, i očito samozadovoljno svoj su set dobro odradili, nažalost pred malobrojnom publikom koja se tek počela okupljati.
Kad je na pozornicu stupio Raptor, nova akvizicija Ivana Kozine, razglas je donekle dobio na snazi i s prvim notama je bilo jasno o ćemu se radi. Iako nova grupa, Raptor je u startu zvučao moćno, rockerski odvaljeno „ka od stine“, suvislo i bez prenemaganja u pokušaju pokušavanja nečeg što se ne pokušava. Da riješim ovu igru rijeći. Raptor je jednostavno uzeo matricu kompozicije i bez velikih, ali ne i bez ikakvih preinaka isporučio je u baražnoj vatri iz zvučnika. Mogu reći, onako osobno, iako cover band, volio bih ih ponovo pogledati.
Ozon je dobro znana akvizicija Thrill Blues Festivala. Na pozornicu je izašao u izmijenjenom sastavu i što je neminovno, donekle izmijenjenim zvukom . Pa i s repertoarom su krenuli u tom smjeru te smo dobili meku verziju pop rocka, lijepo posloženu i izloženu. Kao i Raptor, bez filozofije, čisto i jasno. Tako voli, nek’ izvoli.
Na pozornici im se u jednom trenutku pridružio Ivan te je krenula „Cetina“. Pomalo mi je žao što se sve svelo samo na nju, umjesto da bude startna pozicija za dalje, jer materijala ima, talenta očito ima. Znam, vremena su takva, ali ipak, … . Sama činjenica da je „Cetina“ bila centralna točka nastupa bi trebala nešto govoriti.
I za kraj dana, pa i cijelog festivala, Vedran Božić sa svojim bendom Rock Masters. Izveli su svoj dio baziran na projektu „Planet Cream“. Vedran je okupio dobru, respektabilnu ekipu i u biti je promovirao izdanje istog naziva.
Nema se puno o predstavi, sve je posloženo onako kako treba biti, no, sa svoje strane, ipak bi stavio primjedbu. Dakako, govorim o osobnom ukusu i željama. Svi znamo tko su bili Cream i kako su stekli slavu i po ćemu su bili poznati. Stoga bih osobno volio da se na kostur kompozicija ipak nadogradi neki izlet, Vedranov solo, a nema sumnje u to da ih ima tone u rukavu. Jer ipak, recimo „Crossroads“ u studijskoj verziji traje par minuta, u koncertnoj pola sata. No, ponavljam, „što se babi tilo, to se babi snilo“.
Završnim notama „Sunshine of Your Love“ Rock Masters su zatvorili peti Thril Blues Festival.
I sad neki sumarum, valjda tako to ide kod ovakvih pisanija.
Po peti put Trilj je potvrdio ispravnost odluke o pokretanju ovakvog festivala. Po peti put Gradski park je bio dupkom pun za udarnog dana festivala. Za razliku od prethodnih, organizator je odlučio uvesti treći dan u program. Za sada to nije promijenilo koncept i pristup, no, bez ikakvog pretjerivanja i mudrovanja novi se sam nameće, kako logistički, tako i muzički.
Sagledavajući sve učinjeno do sada, nema sumnje da će se sve skupa razviti i materijalizirati dogodine u još boljem smjeru.
Vidimo se: 6th Thrill Blues Festival!
