Teško je prihvatiti da je ljeto iza nas, ali neminovno se prihvaća, svidjelo se to nama ili ne. Kad već nastupa ono “ladno” doba vani, bio bi red da u zatvorenom bude toplo.
I bilo je.
058 su svojim nastupom otvorili sezonu u klubu Ovčice i lijepo zabavili prisutne. (a i sebe!).
Prostor kluba se lijepo napunio te s te strane nije bilo iznenađenja. Nažalost, koliko sam mogao vidjeti, mlađe publike nije baš bilo i to nije dobro. No, “show must go on!”
Koncert je bio podijeljen u dva dijela. Prvi dio su na pozornici proveli muzičari koji lete za Ameriku za koji dan, kad će grupa gostovati na Texas Sounds International festivalu. Boje hrvatske Americane će braniti Nera Šulentić, vokal, Zvonimir Šulentić, bas, Ivan Cinnoti, gitara/produkcija, Predrag Lovrinčević, usna harmonika/vokal i Branko Mamut, gitara/vokal. Bubnjar Toni Silobrčić ostaje u Splitu, jer je organizator uvjetovao angažman festivalskog bubnjara.
U biti ovaj koncert jest bio i službena promocija novog spota “Nova Priča”, kojeg je 058 izdao nedavno. (osobno preferiram izraz „singlica“, jer video bi trebao biti i jest, samo popratni sadržaj muzike!)
Koncert se otvorio prezentacijom svih triju spotova koje je grupa snimila, od singlice “Vrijeme”, preko “Ljeta” i najnovijeg “Nova Priča”.
058 su od početka krenuli lijepo i očito je bilo da su dobro uigrani i spremni za daleko veće nastupe od ovog. Počelo je s instrumentalom, a onda se na pozornicu pojavila Nera i svojom pojavom je napunila pozornicu. Šarmantna i nadasve vokalno talentirana, s osebujnim glasom Nera dominira kompozicijom. Uz Lovrinu usnu harmoniku tvori lijepu kombinaciju.
Koncert se kotrljao sa izvođenjem hitova grupe i standarda, te autorskih tema, da bi se prvi dio priveo kraju uz glasno odobravanje publike, koja je kako sam Lovre kaže, “prepoznala” bend i njihov opus.
Drugi dio koncerta je počela “originalna” postava u kojoj su bili Željko Marčina na basu i Tomislav Primorac na akustičnoj gitari i vokalu. Lovre je kao “master of ceremony” vodio koncert i komentarima poentirao trenutnu situaciju u kojoj se bend nalazi, te je objašnjavao koji su “zahtjevi” organizatora festivala na kojeg trebaju nastupiti. Pored autorskih tema, čuli smo obrade Shakin’ Stevensa, lijepu izvedbu “Man of Constant Sorrow”, … te autorske teme Tomislava Primorca.
Ukratko, 058 je lijepo koncipirao koncert i priredio ugodnu večer, te sa njihove strane teško da se ima išta loše reći, jer su profesionalnim pristupom premostili ono loše što se događalo.
A događalo se. Prvenstveno sa zvukom odnosno mikrofonijom koja je pogotovo u drugom dijelu na trenutke u potpunosti kvarila lijep ugođaj koncerta. Isto tako, prenaglašeni bas-bas je dobrim djelom koncerta parao uši bez razloga. Akustične gitare se skoro upće nisu čule.
Jasno mi je da su tehničke mogućnosti kluba relativno skromne i da se pri svakom ocjenjivanju zvuka treba to uzeti u obzir. Ali ovdje nije bilo riječi o razini i kvaliteti tehničke opremljenosti, već lošeg vođenja koncerta sa mix pulta. Nažalost, ovo je bacilo jaku sjenu na ukupan dojam, inače dobrog koncerta.
Ovo je prvi koncert u zatvorenom, i sklon sam vjerovati onoj o “prvim mačićima” više nego “po jutru …“. Na organizatorima je da potvrde ovo gore napisano, jer sljedeći izazov su splitski Pink Floyd tribute band “Floydian Split”. Takva vrst koncerta definitivno ne bi podnijela propust ovakve vrste.
I da se vratim na ono lijepo. 058 je specifičan sastav koji je na naše prostore donio Americanu i svojim su radom dobrano odmakli u profiliranju izričaja i pristupa. Kako je naše tržište takvo kakvo jest, nadam se da će se gostovanje u Americi pretvoriti u nešto veće i da će uzlazna putanja ovog benda dobiti veći nagib.
Nije lako oformiti band, odrediti mu izričaj koji je u biti stran našem podneblju, a još je teže osmisliti, komponirati i realizirati ideje uokvirene tim izričajem. 058 za sada uspješno plovi, ali koliko sam shvatio, bez neke stvarne potpore sa strane.
Klasična priča.
Splitu se dogodio 058!
Ako ne uspiju, nikome ništa! (“govorija san ja!“)
A ako pak uspiju, onda će 058 biti naš bend! (“govorija san ja!”)
