Zoran Predin, slovenski pjevač, tekstopisac, kompozitor i kantautor, rođen je 16. lipnja, 1958. godine u Mariboru.
Po eksploziji novog vala na ex-yu prostorima, osniva grupu Lačni Franz, s kojom stiče popularnost koja odzvanja do današnjih dana.
Dakako, Lačni Franz je bio u biti samo uvod u ostatak karijere koja je obilježena mnogobrojnim izletima i suradnjama s eminentnim glazbenicima, ali i pjesnicima.
Piše muziku za kazališne predstave i za filmove.
Bavi se i pisanjem, što je logičan slijed rada na lirici, kako matičnog benda Lačni Franz, tako i samostalnog rada.
Stoga ne čudi da je objavo četiri knjige s tekstovima pjesama i dvije knjige proze, „Druga žena u haremu“ i „Glavom kroz zid“.
U književnim krugovima nosi nadimak „novovalnog Arsena Dedića“.
Ne za ništa, jer i njegovo prijateljstvo s Arsenom Dedićem je trajalo sve do Arsenove smrti, a njemu u čast, pretočio ga je u predstavu/koncert na kojem izvodi isključivo Arsenove pjesme.
Izvodi ih na način na koji ih on vidi, interpretacije su izrazito osobne, do te mjere da je evidentno da je razumijevanje esence Arsenovog stvaralaštva veoma usko vezano njegovoj, iako, ruku na srce, dijele ih velike godine, svjetonazori i što sve ne.
Ali, ona tanka i jaka nit koja veže, i prijateljstvo i opus ova dva velikana, je prisutna i ne daje nijednoj pjesmi da se otme kontroli.
Pored Arsena Dedića, Zoran je surađivao s Boškom Petrovićem i Damirom Kukuruzovićem.
Krajem stoljeća i početkom novog, napravio je nekoliko turneja s rock pjevačima Perom Lovšinom i Vladom Kreslinom.
Zajedno su komponirali himnu Slovenske nogometne reprezentacije za Europsko prvenstvo u nogometu 2000. godine
Predin je također aktivan u društvenom i političkom životu Slovenije.,
Svoje stavove često prezentira kroz glazbu i javne nastupe. Stoga, kulturološki gledano, smatra se jednim od najvažnijih predstavnika slovenske rock i pop glazbe, te njegov rad ima veliki utjecaj na slovensku kulturu
Njegov rad s Mar Django Quartetom je doveo do oformljivanja aktualnog benda Zoran Predin & Trio, s kojim eksploatira svoju znatiželju u potrazi za različitim izričajima, u kojima u nekim omjerima kreira okvire za elemente jazza, rocka, popa i tradicionalne muzike, dakako, provučenih kroz njegov osebujan melankolični filter.
„Na svojoj strani“ je naziv koncerta s kojim će Zoran Predin & Trio prirediti posebnu večer, posebnu kako samo Zoran Predin može učiniti da bude.
U jednoj od verzija benda, trenutno posljednjoj, Zoran dolazi u Split u pratnji:
– Gorana Delača na bas gitari
– Paula Kempfa na klavijaturama
– Bruna Urlića na violini.
O pratećem bendu:
– Goran Delač
Goran Delač je rođen 1978. u Zagrebu. Od ranih godina druženja s muzikom počinje svirati klavir, te upisuje osnovnu glazbenu školu Pavao Markovac u Zagrebu.
Po završetku glazben škole, ljubav prema klaviru usmjerava na bas gitaru, i to ga naposljetku 1998. godine dovodi do upisa kontrabasa u srednjoj glazbenoj školi Vatroslav Lisinski kod prof. Stanislava Lotka.
Posvećenost muzici i kontrabasu ga odvodi u Ameriku, gdje dobiva stipendiju za prestižni L.A. Music Academy.
Nakon završenog studija, 2004. godine se vrača u Hrvatsku, te započinje profesionalni karijeru.
Surađivao je s nebrojeno izvođača, od koji se mora spomenuti sviranje u pratećem bendu Gibonija i Massima, jer poznato je da su ta dva umjetnika i te kako probirljiva kad se o pratećem bendu radi.
Dakako, ima tu još mnogo imena, od Tonny Cetinskog, Renata Rožića, Jimmy Ripa, … .
Aktivan je i na solo planu, te 2005. godine izdaje album „My Music”.
– Paul Kempf
Paul Kempf je rođen 10. listopada 1977. u Slavonskom Brodu.
1986. godine upisuje muzičku školu, smjer klavira.
Svoje je učenje i napredovanje okrunio krajem 1980-ih, kad je na međunarodnom muzičkom takmičenju u Recanatiju, u Italiji, osvojio dvije prve nagrade, 1988. i 1989. godine, te drugu nagradu 1990. godine.
Devedesetih prošlog stoljeća se otisnuo u zabavne vode, te nastupa s bendovima Crni Leptir, Voodoo Blues, In The Fall, Prorock, Odie Me, Just The 4 Of Us i Boldrick.
- godine se pridružio istarskoj grupi La Piaf, s kojom je krenuo u Španjolsku, točnije na Kanarske otoke, gdje je grupa imala angažman.
Po povratku, pridružuje se lokalnom bendu, Brodolom, te paralelno svira i s Rafaelom Dropulićem.
Ono po čemu će ipak ostati poznat u širem krugu, jest njegovo pridruživanje grupi Zabranjeno pušenje.
Od kako joj se pridružio 2005. godine, sudjeluje u lansiranju tri studijska albuma, „Hodi da ti čiko nešto da“ (2006), „Muzej Revolucije“ (2009), i „Radovi na cesti“ (2013).
Za vrijeme boravka u grupi Zabranjeno pušenje zajedno s Davorom Sučićem, Robertom Boldižarom i Brankom Trajkovim, osniva supergrupu Shaderwan Code.
I naposljetku, 2017. godine napušta Zabranjeno pušenje.
– Bruno Urlić
Bruno Urlić je rođen 11. studenoga 1975. u Sarajevu.
Odrasta u muzičkoj obitelji, oba su u roditelja bili muzičari, te njegovo buduće opredijeljene kao muzičara vjerojatno nije bilo pod ikakvim znakom pitanja od najranijih dana.
U Sarajevu završava nižu i srednju muzički školu, te se otiskuje u pop vode. 1991. godine se godine se pridružuje pop grupi Kosa, kao klavijaturist.
Logičan korak u muzičkom sazrijevanju je bio upis na Muzičku akademiju u Sarajevu, no, nažalost, rat ga je omeo u normalnom školovanju.
Bio je aktivni sudionik velikog događaja u ljeto 1994. godine, kad je u devastiranoj gradskoj Vijećnici kao član “Sarajevske filharmonije”, održao koncert. Na programu je bio Mozartov “Requiem”, a dirigirao je legendarni Zubin Mehta.
Koncert je emitiran u živo u 60 zemalja diljem svijeta.
Filharmonija nakon koncerta napušta Sarajevo i u Italiji priređuje tridesetak koncerata.
Po povratku, Bruno se seli u Zagreb i tu 1998. godine diplomira violinu na Muzičkoj akademiji.
Za vrijeme studija se pridružuje rock grupi Zabranjeno pušenje, te s njima snima dva albuma „Agent tajne sile“ (1999) i „Bog vozi Mercedes“ (2001), te dva albuma uživo, „Hapsi sve!“ (1998) i „Live in St. Louis“ (2004).
Početkom 2004. godine napušta Zabranjeno pušenje, te s pjevačicom Sakin Modronja osniva sastav Mavi Kan s kojim je objavio dva albuma “OrnaMental” i “Kao Sarajevo”.
Paralelno sa Zabranjenim pušenjem, Bruno radi s hrvatsko-makedonskim etno sastavom Ezerki & 7/8, s kojim je objavio četiri studijska albuma, (“Livingroom”, “Baknež”, “Mustra” i Amfiteatar”), te jedan živi “Spektakl”.
U diskografiju su još upisali i kompilaciju “Ludi za Makedonijom” koju prati i dokumentarni film istog imena.
Od 2005. pa sve do 2020. godine surađuje s Damirom Kukuruzovićem, s kojim snima i prati ga u suradnji s eminentnim imenima.
U ljeto 2013. godine se pridružio pratećem bendu Massima Savića s kim ostaje sve do 2022. godine, do posljednjeg Massimovog koncerta u zagrebačkoj Areni.
U isto vrijeme počinje njegova suradnja sa Zoranom Predinom.
Najznačajniji angažman ima na albumima “Zoran pjeva Arsena”, te na albumu “Počasni krug”, koji je ostvaren u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, na kojima pored sviranja violine, radi angažmane i produkciju.
Kao studijski muzičar surađivao je s mnogima, Rade Šerbedžija, Zoran Predin, Severina, Hladno Pivo, Gibonni, Darko Rundek, Kemal Monteno, Hari Mata Hari, Crvena jabuka, Toše Proeski, Sergej Ćetković, Kaliopi, Hanka Paldum, Damir Urban, Neno Belan…
- Tekst je kreiran kao najava koncerta u organizaciji Hrvatskog doma Split / koncertna dvorana Ive Tijardovića!
