Priča o grupi Moby Grape je u biti jedna tužna priča, priča koja govori o debitantskom izdanju koje je pokrenulo jagmu među diskografskim kućama da ih pridobiju za potpisivanje ekskluzivnog ugovora za nastavak snimanja, ali i posebnu nažalost, i po tome što je Moby Grape bila grupa koja je mogla sve, a komercijalno postigla jedno veliko ništa, dok je istovremeno iza sebe ostavila naslijeđe velikana.
I da ironija bude još veća, to naslijeđe je raslo i postalo dio zapadnjačke kulture, izrodilo nebrojeno sastava tog vremena, od kojih su neki postigli planetarnu popularnost.
Zašto je ovako veliki potencijal ostao komercijalno nekorišten i zašto je grupa danas potpuno zaboravljena, saznajte u nastavku?
Moby Grape je bila američka rock grupa, oformljena krajem 1966. godine u San Franciscu, koji je u to vrijeme njegovao poseban zvuk, nazvan po njemu. Grupa je nastala suradnjom dviju eminencija, Skipa Spencea i Matthewa Katza. Obojici je zajedničko bilo to da su bili u nekoj vrsti veze s Jefferson Airplane, perjanicama tadašnjeg Flower Power pokreta i uzdanicama San Francisco zvuka.
Naime, Spence je bio prvi bubnjar Jeffersona i svirao je na njihovom prvom albumu “Jefferson Airplane Takes Off”, dok je Katz bio menadžer grupe.
Obojica su nekako istovremeno izbačena iz grupe, te se dakako, logički nametnula opcija suradnje.
Tu ujedno leži i odgovor na sličnost početnog izričaja Jefferson Airplanea i Moby Grapea, ali na tome istovremeno i završava.
Dakle, po nagovoru Katza, Spence osniva novi bend, kojem on dakako postaje menadžerom. Grupi daju ime Moby Grape, po jednom vicu iz tog vremena. Istovremeno, Spence prelazi s bubnjeva na gitaru. U bend još ulaze gitarist Jerry Miller, bubnjar Don Stevenson, još jedan gitarist Peter Lewis, te basist Bob Mosley.
Bend s tri gitare bio je neuobičajen za to vrijeme, pa čak i danas. Doduše, nije da ih nije bilo, bio je tu legendarni Buffalo Springfield, no oni su njegovali više akustični izraz.
Za razliku od Buffalo Springfilda, Moby Grape svoje gitare uključuje u pojačalo, te će svjetlo dana, odnosno pozornice, ugledati igru gitara koje će stvoriti jedan sasvim novi koncept. (Koncept koji će Wishbone Ash razviti do nebeskih visina.)
Ta formacija im donosi instant pažnju, pa i priznanja, te čak i probirljiva kritika tog doba piše, pokušat ću prevesti u duhu jezika: “Niti jedan rock sastav nije tako efektno upotrijebio gitare kao Moby Grape, pogotovo na svom prvom, istoimenom albumu.”
Još je jedna karakteristika izdvojila Moby Grape od grupa tog vremena. Naime, svi članovi grupe su komponirali i pisali pjesme. Isto tako, svi članovi grupe su odrađivali, kako glavne, tako i prateće vokale.
Mosley, Lewis i Spence su uglavnom pisali sami za sebe, dok su Miller i Stevenson pisali zajedno.
Kako se glas o grupi širio brzinom munje, diskografske kuće su počele s ponudama za snimanje albuma. Najdarežljivija je bila Columbia Records, te Moby Grape potpisuje ugovor za izdavanje debitantskog albuma.
Moby Grape – “Hey Grandma”
Album još nije niti izašao, a diskografska kuća, gladna škuda, pušta na tržište, ni manje ni više, nego pet singlova s albuma i da stvar bude gora, pušta ih istodobno, stvarajući zbrku kako kod radijskih voditelja, koji su trebali biti glavni promotori benda, tako i kod publike, koja nije uspjela zapamtiti niti jednu kao posebnu.
To je dakako pridonijelo neuspjehu singlova na top listama, od kojih se samo “Omaha” penje na neko vidljivije mjesto, zauzimajući 88. poziciju na top listi Billboardove liste singlova.
Koje li glupe strategije, ako je uopće i bilo, jer sve ukazuje na jednostavnu želju za novcem i to onu beskrupuloznu.
No, nažalost, bend nije imao previše utjecaja na to.
Moby Grape – “Omaha”
No, zato je album legao i to dobrano dobro. Prihvaćajući ga kao neku vrstu kontrakulturnog projekta, dobiva značajnu medijsku pažnju. Ne zaboravimo, bilo je to vrijeme kad su kompozicije postajale sve duže i duže, te se većina LP izdanja oslanjala na dvije do tri kompozicije. Izaći na tržište dvominutnim snimkama bilo je poprilično hrabro, a izaći na to isto tržište s kombinacijom psihodelije, bluesa, rocka i countryja, to je već graničilo s ludilom.
Iako smo Moby Grape usporedili s Jefferson Airplane, po samom izvoru zvuka, po izričaju, bili su daleko bliži The Bandu i njihovom trominutnom izrazu.
Album je izvršio veliki utjecaj na tadašnju scenu, a kompozicija “8:05” postaje country standard za sva vremena, a iz rock tabora izvode je Robert Plant i Guy Burlage.
Moby Grape – “8:05″
Album se penje na 24. mjesto Billboarda, a dugi boravak na njemu mu donosi titulu drugog najprodavanijeg albuma te, 1967. godine. Prvi je dakako bio “Surrealistic Pillow”, Jefferson Airplanea.
Ajmo napomenuti i to da je album prvijenac po prodaji nadmašio debut Big Brothersa s Janis Joplin, kao i Grateful Dead.
Radeći apsolutnu top listu albuma, glazbeni magazin Rolling Stone smješta ovaj debitantski album na #121. mjesto svih vremena, stavljajući ga ispred veličina kao što su već spomenuti “Surrealistic Pillow”, Jefferson Airplanea, The Byrds “Greatest Hits”, Grateful Dead “Live/Dead”, “Cheap Thrills”, Big Brother and the Holding Company s Janis Joplin, te, što je najzanimljivije, čak ispred legende, The Doors i njihova dva albuma, “LA Woman” i “Strange Days”.
Impresivno, a?
No, prije nego krenemo o samom albumu, osvrnimo se na jedan događaj koji je obilježio taj dio života grupe Moby Grape.
Radi se naime o jednom događaju iz 1967. godine, koji se smatra uvodom Hare Krishne u taj dio svijeta. Prvog mjeseca te godine dogodila se Mantra-Rock Dance, glazbeni happening, u Avalon Ballroomu u San Franciscu. Događaj je organizirao utemeljitelj vjere Bhaktivedanta Swami, a u njemu su sudjelovali Allen Ginsberg, The Grateful Dead, Big Brother and the Holding Company s Janis Joplin, te dakako Moby Grape.
U ovom kontekstu nije važna sama bit događaja, već samo vrijedi podcrtati činjenicu koji je status Moby Grape imao na sceni, a i u društvenom životu.
Istovremeno, nekako u to vrijeme, Moby Grape nastupa na Monterey Pop Festivalu. No, zbog pravnih problema, grupa nije uvrštena u film koji je nastao nakon tog festivala. Da stvar bude gora, ispostavilo se naknadno da je glavni razlog bio u tome što je menadžer grupe, Matthew Katz, tražio milijun dolara za dozvolu objavljivanja snimaka. Dakako, nitko nije bio lud da mu udovolji, te je velika šansa za grupu time bila prokockana, jer su svi sudionici festivala, ovjekovječeni na filmu, nakon njega doživjeli svojih pet i više minuta slave.
Bilo kako bilo, grupa izdaje album koji biva dočekan hvalospjevima. Jedan kritičar tog vremena napisao je, pokušat ću prevesti u duhu jezika: “”Moby Grape” ostaje kao jedno od rijetkih remek-djela psihodelije ikada snimljenih” (možda bi bilo kronološki točnije: “rane psihodelije”!).
Glazba je flower power orijentirana, i to nije nikakvo čudo. Summer of Love, će u povijesti sociologije, a vjerojatno i u povijesti zapadne civilizacije, ostati upisan zlatnim slovima. Glazba je, iako najutjecajnija, ipak bila samo jedan segment tog pokreta pod čijim je kišobranom izniklo mnoštvo grupa koje dan danas predstavljaju vrhunac umjetničkog glazbenog izričaja. I što je najzanimljivije, dan danas se u San Franciscu i okolici, svakog dana prodaje negdje oko desetak tisuća nosača zvuka s glazbom iz ovog razdoblja. (iako malo nevjerojatno zvuči, potvrđeno iz nekoliko izvora!)
Album otvara već spomenuta “Hey Grandma”.
Moby Grape starta iz prve. Kompozicija ispod 3 minute. Wow…. Na tragu boogija, klasični rock’n’roll ritam. Višeglasno pjevanje, decentna gitara. Jasno je zašto je kompozicija obrađivana toliko puta.
“Mr. Blues” nastavlja. Blues, hm, blues u stilu CCR. Lijepa kompozicija, zarazne melodije. Album je pun tih i takvih zaraznih kompozicija, na granici countryja, bluesa, s dakako primjesama rocka i jedva vidljivih tragova psihodelije.
I usprkos kratkim gitarskim dionicama na manje-više svim kompozicijama, ipak je ono nešto veliko u njima. Vidi se to po melodijama, koje su dotjerane, lijepe. Nažalost, ne ulaze u uho na prvo slušanje, a pogotovo u današnje vrijeme, jer ipak malo smeta okoštala i arhaična produkcija. Ali to uskoro nestaje pod teretom ljepote melodijske linije.
Instrumentali su druga i to jedna veoma lijepa priča. Koncept koji su utemeljili, razvijat će stotine grupa nakon njih, a kako sam spomenuo, Wishbone Ash ga je doveo do neba.
Nekim kompozicijama Moby Grape su utrli put southern country rocku, pravcu koji će se roditi početkom sedamdesetih i ostati vitalan do današnjih dana, pogotovo u ruralnim predjelima srednje Amerike.
I još nešto.
Teško se oteti dojmu kad je o vokalima riječ, jer se usporedba s Beach Boysima sama nameće. (jest, u igri su kruške i jabuke, ali… , oboje je voće).
Na CD izdanju se našla proširena verzija albuma, uključujući i instrumentalni biser, verziju kompozicije “Rounder”.
Moby Grape – “Rounder” / instrumental
I jedna mala digresija. Ima u ovim bonus pjesmama nešto što nećemo baš često sretati kod proširenih izdanja CD-ova. Obično su dodaci zalijepljeni na CD radi samog trajanja CD-a, a katkad toliko iritantni da ih u principu ne treba niti slušati. Katkad nadopunjuju sadržaj originala i to je za svaku pohvalu.
No, u ovom slučaju govorimo o nečem još boljem. Ne bih želio suditi, ali bez obzira na vrstu glazbe, ovo su među najboljim bonus pjesmama na jednom CD-u.
Zašto?
Pa najprije zato jer nisu prirepak. Nisu ostatak ostatka i nadasve, nisu tu da popune minutažu. Počevši od instrumentala “Rounder”, koji čak baca daleko ispred svog vremena, do “Loopera” koji isto tako kompozicijski odskače od inače visokog prosjeka albuma, a isto tako, melodijski se izdvaja iz opusa, predstavljajući Moby Grape kao grupu sposobnu odraditi bilo koju vokalnu dionicu, ma kako bila zahtjevna.
I to još nije sve.
“Bitter Wind” nastavlja niz kompozicija na bonus dijelu, prekrasna melodija utkana u diskretnu podlogu i skoro nevidljivu pratnju. Nisam ljubitelj vokalne glazbe, ali ovo mi je stvarno leglo.
I posljednja, “Sweet Ride”, čudesna gitarska pratnja. Ako je Jorma Kaukonen ikoga poslušao prije ulaska u studio i snimanja “Surelistic Pillow”, onda je ovo ta kompozicija. Ne vjerujem da je postojao itko iz tog vremena, tko ne bi volio da mu je potpis ispod ove kompozicije.
Drugim riječima, bonus kompozicije su kao skup dodanih na originalni CD na trenutke čak daleko bolje od osnovnog sadržaja, te ako se nije radilo o ukupnoj dužini LP-a, nije baš jasno zašto se nisu našle na originalnom izdanju.
Moby Grape – “Sweet Ride”
Kao što smo rekli, album je za razliku od singlova, pobrao lovorike, te se s nestrpljenjem očekivao nasljednik. On je došao 1968. godine, i odmah po izlasku dobio veoma loše kritike. Ni publika ga nije baš objeručke prihvatila.
“Wow/Grape Jam” se ipak penje na top liste i zauzima #20. mjesto na Billboard Pop Albums listi. No, ovom mjestu može zahvaliti radi još jedne činjenice, naime, radilo se o duplom albumu po cijeni jednog.
Osnovni zvuk Moby Grapea na albumu je ostao, ali grupa dodaje žičane i puhačke instrumente u svom izričaju, približavajući se i na trenutke vješto balansirajući između izričaja The Banda i BS&T.
Dakako, zaštitni znak, istovremeno sviranje triju gitara ostaje, i ne samo to, očiti je bio evolucijski iskorak.
Album između ostalog krasi i jedna posebnost. Naime, na njemu se nalazi kompozicija “Just Like Gene Autry; A Foxtrot”, koja je inače posveta big bandovima tridesetih, a normalno se sluša na 78 okretaja, koliko su imali gramofoni u to vrijeme, pored 33 za LP albume i 45 za singlove.
Zanimljiva ideja i veoma neobičan aranžman.
Isto tako, na albumu se nalazi i kompozicija “Bitter Wind”, remasterirana verzija s prvog albuma. Duh Roya Orbisona pomalja iz svake note, ali to niti malo ne smeta uživanju dok je slušate.
Moby Grape – “Bitter Wind”
No, i usprkos svemu, njegovo veličanstvo blues caruje albumom. U nekim kompozicijama prikriven, u tragovima, do onih izrazito orijentiranih, kao što je “Miller’s Blues”. Na albumu se našla živa snimka. Ništa čudnog, da za orguljama nije Al Cooper, a na gitari, nitko drugi do, Mike Bloomfield. Bloomfield koji je dao svoje ovoj kompoziciji i dakako, ostavio svoj neizbrisiv pečat na izvedbi.
Moby Grape – “Miller’s Blues”
Album je produciran nešto tvrđe od svog prethodnika, i u duhu svog vremena.
Povjesno gledano, album je nepravedno dobio loše kritike i bio zapostavljen na račun prethodnika, jer, niti je njegova kopija, niti ide njegovim putem. Ili mu je to bila slaba točka?
No, i usprkos lošim kritikama, album postaje najuspješnije komercijalno izdanje grupe.
Povijest ga je napokon smjestila na mjesto koje zaslužuje!
“Murder In My Heart For The Judge” je inače obrađena od strane Leeja Michaelsa, Three Dog Nighta i Chrissie Hynde.
I sad nešto, što će se Zeppelin čistuncima možda činiti kao bogohuljenje. Kompozicija “Never” koja otvara album, postala je najpoznatija kompozicija iz tog razdoblja i to prvenstveno po tome što se navodi kao moguća direktna inspiracija/kopija za “Since I’ve Been Loving You” od Led Zeppelina.
Ne vjerujete – hajdemo je poslušati iz kurioziteta, pa odlučiti tko je u pravu.
Moby Grape – “Never”
Led Zeppelin – “Since I’ve Been Loving You”
Koncept “jam” albuma, koji su prvi ostvarili Moby Grape, usvojili su mnogi velikani tog doba, pa i kasnije. Govorimo o Beatlesima i njihovom “Revolution 9”, govorimo o Frank Zappi koji je u potpunosti prigrlio koncept Moby Grapea i dakako, doveo ga do krajnjih granica kreativnog apsurda.
Da spomenemo još i to, kao najkomercijalnija inačica ovog koncepta izdvaja se “Super session”, Coopera, Bloomfielda i Stillsa, te George Harrisonov daleko najbolji album “All Things Must Pass”.
Nažalost nakon drugog albuma, Spence pada pod teretom LSD-a, koji ga udaljava od grupe. Česti nestanci i prekomjerno uživanje droge su ga odveli na psihijatrijsko liječenje, gdje je proveo šest mjeseci.
Oko njegovog izlaska iz ludnice se ispleo mit, koji kaže da je na dan otpuštanja u pidžami sjeo na motor i krenuo ravno u Nashville, gdje je manijački snimio svoj prvi solo album “Oar”, na kojem je svirao sve instrumente i dakako, napisao sve pjesme. Album je ispao iznenađujuće dobro, te je od kritike proglašen: “The greatest album ever made by an American lunatic”.
Svi koji poznaju ovu tematiku, odmah će asocirati na Syda Barreta. I neće biti u krivu, jer je po izlasku ovog albuma Spence i dobio nadimak, “američki Syd”.
No, tu je ujedno bio i kraj karijere ovog velikog umjetnika.
Ostatak njegova života više liči na medicinski bilten.
Kakva šteta!
Moby Grape – “Marmalade”
No, ugovor Moby Grapea je još uvijek obavezivao grupa na snimanje, te 1969. godine, bez Spencea izdaje “Moby Grape ’69”.
Na albumu se ipak nalazi Spenceova kompozicija “Seeing”, poznata i kao “Skip’s Song”.
Nakon snimanja albuma, grupu napušta jedan od osnivača. Bob Mosley, i na sveopći šok, pridružuje se marincima. Nakon samo šest mjeseci biva otpušten iz marinaca, jer mu je dijagnosticirana shizofrenija.
Album dolazi na razočaravajuće #113. mjesto Billboardove top liste albuma. Iako se u vrijeme izdavanja nije baš nešto prodavao, a time i pažnja koju je privukao bila daleko ispod nivoa benda, re-evaluacijom albuma i njegovog značenja, na površinu isplivavaju činjenice koje su u to vrijeme, vrijeme njegova izlaska, bile dakako, budućnost.
Naime, postalo je jasno da je album bio ispred svog vremena samim izvorom iz kojeg se napajao. Radilo se o country glazbi, koju je grupa uzela kao sastojak u blendiranju s rockom, te time utemeljila novi pravac, koji će se razviti kao country-rock. Tu vjerojatno i leži činjenica da publika nije prigrlila ovaj album, jer ipak je country zvuk bio daleko od onog očekivanog.
Ali, nedugo nakon raspada Moby Grapea, na pepelu ovog albuma će izniknuti grupe kao što su bile Poco i najveća među njima, The Eagles.
Moby Grape – “If You Can’t Learn From Your Mistakes”
Preostala trojka izdaje zadnji album grupe “Truly Fine Citizen”, krajem 1969. godine.
Album se snima u Nashvilleu pod producentskom palicom Boba Johnstona. Zanimljivo je za napomenuti da su sve kompozicije napisane od članova benda, ali kreditirane na Toma Dell’Ara, njihovog road menadžera. Razlog se krije u pravnoj strani rada grupe. Naime, još uvijek je trajao sudski spor s originalnim menadžerom Matthewom Katzom.
Ovim albumom grupa završava prvi dio svog života i ujedno ulazi u hibernaciju koja će potrajati do 1971. godine.
Moby Grape – “Right Before My Eyes”
Originalna postava se okuplja 1971. godine i izdaje novi album, “20 Granite Creek” pod patronatom Reprise Recordsa. No, za grupu je prekasno, a i jedna od lokomotiva više nije s njima.
Spence se posvetio medicini, dakako, ne s one strane liječničkog stola s koje dolaze savjeti i mudri zaključci.
Bob Mosley i Jerry Miller, s Michaelom Beenom na ritam gitari i Johnom Craviottom na bubnjevima, snimaju LP koji izlazi 1976. godine, pod imenom Fine Wine. Razlog su dakako, ponovo bili pravni razlozi, u koje ovom prilikom nećemo ulaziti. Album prolazi nezapaženo, te Mosley i Craviotto odlaze i pridružuju se Neil Youngu, s kojim oformljavaju bend The Ducks.
Iako kratkog vijeka, sastav pobire lovorike u području Santa Cruza.
The Ducks – “Little Wing” / (Live)
Godine prolaze, i dolazimo u ljeto 1987. godine, kad originalna postava Moby Grapea, s It’s a Beautiful Day, Fraternity of Man, i Strawberry Alarm Clock, ima nekoliko nastupa. Na tim koncertima izvode svoje standarde. Ti koncerti su debelo kasno došli za grupu, za koju se tek na toj točki vidjelo koliki su utjecaj izvršili na nekoliko pravaca u rock glazbi.
Sljedeći značajni datum, ujedno ne baš lijep, dolazi 1999. godine, kad Skip Spence umire od raka pluća, uzrokovanim dakako, udisanjem “čistog planinskog zraka”.
I da spomenem i to, nakon tri desetljeća sudskog spora, bend napokon dobiva sudski spor u kojem je tražio povratak prava za upotrebu imena i dakako, tantijema od autorskih prava. Pretpostavljate, na drugoj, gubitničkoj strani je bio Matthew Katz.
Evo još jedna činjenica koja pokazuje koliki su utjecaj izvršili Moby Grape.
Naime, za sada je poznato da je Moby Grape dao franšizu za pet tribute bendova. Serija započinje s Mo’Grape i Even Mo’Grape, da bi ih slijedili Still Mo’ Grape, Forever Mo i Just Say Mo.
Moby Grape je imao dugu karijeru. Možda i predugu radi koegzistencije izričaja benda. Da su sišli s scene nakon trećeg albuma, ostali bi vjerojatno u ušima slušatelja daleko duže nego u ovom slučaju.
Na stranu što je grupu od samog početka pratio predikat katastrofe u svakom obliku, počevši od menadžera, osipanja članova radi droge, bolesti, shizofrenije, sudskih parnica i da ne nabrajam dalje.
Možda je presudnu negativnu ulogu u svemu tome odigrao menadžer Matthew Katz, koji je svojim besmislenim potezima upropaštavao šansu za šansom, koja bi bend digla do nacionalne razine i tako mu omogućila da uzleti u orbitu, gdje mu je i bilo mjesto. Taj negativan utjecaj Matthew Katza osjećat će se sve vrijeme života benda, koji su u stvari proveli pokušavajući pronaći pravni izlaz iz nezavidne situacije koju im je nametnuo sudski spor.
Zadovoljstvo su dočekali tek trideset godina nakon osnutka.
Malo prekasno.
I što reći na kraju o sastavu Moby Grape, sastavu kojeg se malo tko, ako itko, danas sjeća.
Na scenu su došli u velikom stilu. Nastupi i repertoar, sastavljen isključivo od vlastitih kompozicija, su im bili toliko upečatljivi, da su se diskografske kuće otimale za potpisom na ugovor. Album prvijenac je pobrao sve moguće hvalospjeve, doduše, više retroaktivno nego u vremenu izlaska, ali ipak…. Povijest ga je prepoznala kao remek-djelo rane psihodelije, što ustvari i jest.
Drugi album im je osigurao mjesto u povijesti kao pionirima “jam” albuma.
Treći album ih je smjestio u najznačajnije grupe sedamdesetih, samim pristupom i pronalaženjem novog pravca u rock glazbi, odnosno, njenim blendiranjem s countryjem.
I sve ovo skupa začinjeno s lepršavom igrom triju gitara, čime su postavili još jedne temelje razvoju rocka baziranom na njoj.
Moby Grape ne morate voljeti.
Ne morate voljeti ni arhaični zvuk njihovog izričaja.
Ne morate voljeti ni višeglasno pjevanje koje su doveli do “Beach Boyevskih” visina.
Ne morate voljeti ni jam pristup.
Ne morate voljeti ni blendiranje rocka s countryjem, ali ono što morate, jest odati priznanje ovim pionirima na njihovom radu, trudu, inventivnosti, pionirima koji su otvarali nova vrata izričaja kroz koja će proći daleko poznatije grupe popločavajući svoj put prema svjetskoj slavi.
Za sam kraj, još jedan citat, jer objektivnosti nikad dosta, pogotovo kad se radi o umjetnosti, gdje je teško, skoro nemoguće biti u potpunosti objektivan.
Jedan je kritičar, novijeg doba, napisao otprilike ovo: “Dok povijest pamti Grateful Dead i Jefferson Airplane, istina je, da nijedna od ovih grupa nikada nije napravila album toliko dobar kao prvijenac Moby Grape”.
Moby Grape predstavlja jednu zaboravljenu veličinu, koja je to više bila u kreativnom nego u statusu. Kreativnost sastava Moby Grape predstavlja uvid u podrijetlo mnogobrojnih pravaca i stilova koji su se razvili na njihovim temeljima, te u kasnijem periodu determinirali značajni dio tadašnje rock scene.
Eto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
