Nije bilo nekih velikih žalopojki kad je tog tmurnog dana, četvrtog u Veljači, godine 1990. preminuo Toma Bebić.
Za veliku većinu došljaka, a Split je u to vrijeme nabujao pridošlicama, Toma je bio nepoznanica, mnogi nikad nisu ni čuli za njega. Starosjediocima je bija ka redikul. Smatrali su ga malo „onako na drugu bandu“, eto samo što nije pokucao na vrata psihijatrije.
Rijetki su u njemu vidjeli ono što je bio. Doduše, ni on sam nije davao povoda da ga se gleda nekim drugim očima, nije ga bilo brige kako će izgledati, što će tko o njemu reći, .. . Znao je upadati na svečane domjenke u mornarsku majicu, kratke gaće i bos, napravit đir, dva do švedskog stola, popiti par čaša vina, po mogućnosti manit koju bocu i nestati u mraku kala i portuna geta.
Toma je prvenstveno bio pjesnik mediteranske duše i splitskog srca. Neraskidivo vezan za „ovo naše“ svojim je stihovima pratio kako jedan svijet nestaje, a drugi, neadekvatan, se rađa. Boljelo ga je što mu se pred očima rastače stoljetna kultura dalmatinskog humora i socijale koja je imala svoje uporište samo u jednom, u humanosti.
Svoj je krik uobličavao u jednostavne, svakodnevne riječi i jednosložne rečenice, ali ono što je pokretao s njima nije bilo ni malo jednostavno, ni jednosložno.
Toma Bebić – “Leute moj”
Pored pisanja poezije, za života je snimio dva albuma „Volite se ljudožderi“ i „Oya Noya“, a od singlica najpoznatije su mu “Ča smo na ovon svitu” i “Nevera”/”Leute moj”. Muzika na njima „šeta“ od popa, klapskog pjevanja do crte proga i avangarde.
U biti, povijesno gledano, Toma Bebić je bio najbliže objedinjenju klapskog pjevanja i rocka s elementima proga. Kad se zna da u toj prokletoj simbiozi nitko nikada nije uspio napisati smislenu notu, a kamoli pjesmu, onda opus Tome Bebića, ma koliko bio malen, dobiva i te kako na težini (aj, moramo dati kredite Dalekoj Obali i Giulianu i Banu za „Jugo“).
Redovno se pojavljivao na Splitskom Festivalu, doduše više kao ikebana nego kao stvarni kandidat za nagradu, ali baš je taj i takav Toma obilježio to razdoblje održavanja festivala.
Boem po rođenju, anarhista po uvjerenju, Toma Bebić je odrastao i stasao u Splitu. Zemljopisna lokacija rođenja ga je determinirala za cijeli život i čemu tajiti, Toma je bio Split, Split je bio Toma.
Vrijeme u kojem je živio i radio Toma Bebić je daleko iz nas. Nažalost, kao i kod Smoje, Split ne haje za svoje junake. Čak ih se srami, i to zato što ga svojim postojanjem danas ogoljavaju u punoj negaciji nekadašnje mediteranske veličine, jer ih više ne razumije, jer su mu strani, jer su živjeli splitski đir, kojeg danas nema ni u tragovima.
Bilo je divno živjeti u gradu u kojem su pisali Smoje i Đermano, pjevao Toma, fotografirao Feđa i izlazio Feral, … . Njihovim odlaskom u zaborav Split je ostao bez budućnosti, postao je Split u kojem Hajduk nosi crni dres.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
