Kad je njemački progresivni bend Triumvirat izdao drugi album “Illusions on a Double Dimple”, bilo je očito da je već s njime dostigao neki kreativni vrh. Stoga nije bilo rijetko da su ga proglašavali remek-djelom. Na ruku im je išao i iznenadni uspjeh u Americi, gdje su s Fleetwood Mac odradili zajedničku turneju.
Povratak kući značio je samo jedno, prionuli su kreiranju materijala za nasljednika. Samo je tema bila u pitanju, jer koncept nije dolazio u pitanje. Odlučeno je da će album biti posvećen Spartaku, pobunjenom gladijatoru koji je tijekom vremena postao simbol borbe protiv nepravde i vlastodržaca.
Priča prati njegov put od zarobljenika do vođe pobune koji pokušava osloboditi sugrađane iz okova tiranije. Sam koncept, iako povijesno inspiriran, uglavnom je tek pozadina za glazbeni doživljaj, upravo je glazba ona koja nosi cijeli album.
Triumvirat – “The School Of Instant Pain”
S ovim albumom grupa Triumvirat doseže onaj stvarni kreativni, konačni vrh i upisuje se u povijest moderne underground glazbe kao jedna od rijetkih koja je s nekim albumom došla na Billboard.
I to im je uspjelo, album je zsjeo na #27. mjesto. (Još jednom, #27. mjesto najjače top-ljestvice albuma na svijetu.)
Iako se do današnjih dana vuče rep kojeg si nikada nisu uspjeli otresti, a to je da su bili sljedbenici Emersona, Lakea & Palmera, te ih u mnogome oponašali, ipak su s albumom “Spartacus” uspjeli dokazati da to i nije uvijek bio slučaj, jer su se “debelo” odvojili od svojih uzora.
No, kad o poredbama govorimo, mora se istaknuti nekoliko činjenica.
Dok su EL&P svoju glazbu gradili na virtuoznosti i manijakalnoj predanosti eksperimentu unutar izričajnog okvira, dotle je Triumvirat, poglavito s albumom “Spartacus”, pružio jednostavniju verziju progresivnog simfo izričaja uz izrazito melodične pasaže i linije.
To naposljetku rezultira time da je Triumvirat ipak uspio stvoriti svoj, karakteristični izričaj.
Triumvirat – “The March To The Eternal City”
Da ne bude sve u superlativima, pobrinula se lirika. Ponekad nespretno napisani stihovi uz dikciju koja i nije baš “po PS-u” otežavaju ozbiljno shvaćanje priče ispričane riječima. No, sve skupa gledano, uz sve manjkavosti i kako je često istaknuto, album “Spartacus” jest klasični progresivni rock sedamdesetih.
Možda “Spartacus” i nije najprogresivniji album Triumvirata (ta čast pripada prethodniku “Illusions on a Double Dimple”), ali je nesumnjivo njihovo najcjelovitije i najmelodičnije ostvarenje.
Za ljubitelje klavijaturama vođenog progresivnog rocka sedamdesetih, ovo je nezaobilazno djelo – bez obzira na to gledate li na njega kao na vješti hommage EL&P-u ili kao na samostalni biser njemačke progresivne scene.
Triumvirat je nakon albuma “Spartacus” snimio još jedan, vrijedan spomena album “Old Loves Die Hard”, s kojim neće nastaviti uzlaznu kreativnu putanju, ali će još uvijek s njime biti ono što je Triumvirat uistinu bio.
Svi albumi koje će grupa u sasvim drugačijoj inkarnaciji kasnije snimiti na nagovor diskografske kuće, jednostavno nisu vrijedni spomena.
Triumvirat – “Spartacus” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.