Rikošet keyboard-driven bendova na Otoku nije mogao promašiti, Njemačka je bila plodno tlo za svaku vrstu undergrounda, pa i avangarde. A kad se radilo i o nekoj vrsti komercijalnog odjeka, onda nicanje bendova u Njemačkoj, kao posljedica, nije moglo nikoga začuditi.
Jedan od takvih bendova bio je Triumvirat, klasični bend koji je svoj izričaj počivao na klavijaturama, sintesajzerima.
Prvim albumom “Mediterranean Tales” nisu unijeli revoluciju na uzburkanoj sceni, nisu čak ni pobrali laskave kritike, ali ono što jesu – da je auditorij skrenuo pogled na njih. Doduše, to prvenstveno mogu zahvaliti sličnosti s izričajem tada megapopularnih Emerson, Lake & Palmer, ali svakako, klica u obliku debi albuma je posađena i s nestrpljenjem se iščekivao nastavak, drugi album, u nadi da će grupa smoći snage i izbjeći “njegovo prokletstvo”.
I uspjeli su.
“Illusions on a Double Dimple” izlazi skoro dvije godine nakon prvijenca i nakon odrađene turneje po američkom kontinentu, na kojoj su otvarali koncerte za Fleetwood Mac. Turneja se na opće iznenađenje pretvorila u svojevrstan trijumf. Ne toliko u odnosu na Fleetwood Mac, koliko u porastu interesa za grupu.
Triumvirat – “Illusions on a Double Dimple”
Album “Illusions on a Double Dimple” je, kao i svi albumi grupa, pa i većina u okruženju, konceptualan. Svaka strana vinila zauzima jednu kompoziciju podijeljenu na stavke, koje su dakako integralno vezane u tu cjelinu.
Naslovna “Illusions on a Double Dimple”, u trajanju od 23 minute, podijeljena je na “Flashback”, “Schooldays”, “Triangle”, “Illusions”, “Dimplicity” i “Last Dance”.
Na drugoj strani vinila je “Mister Ten Percent”, u trajanju od dvadeset i jedne minute, i podijeljena na logične cjeline: “Maze”, “Dawning”, “Bad Deal”, “Roundabout”, “Lucky Girl” i “Million Dollars”.
U kuloarima se govorkalo da je B-strana posvećena otpuštenom menadžeru benda.
Koncept koji vlada albumom bavi se borbom za opstanak, siromaštvom, neuspjehom i egzistencijalnom tjeskobom. Već uvodni stihovi uvodne kompozicije “Flashback” teško se mogu nazvati optimističnima. Ostatak albuma slijedi sličnu ili pak identičnu liniju.
Intrigantna je bila reakcija auditorija na ovaj album. Dok je kritika prihvatila album dajući mu prolaznu ocjenu, auditorij je bio euforičniji, pripisujući albumu epitet remek-djela.
Nažalost, ocjena nije baš izdržala test vremena, ali svejedno …
No, nešto je drugo bitno u ovoj priči, Triumvirat je permanentno bio pod personalnim promjenama, što je na sreću donosilo svježu krv u krvotok i time pridonijelo evoluciji izričaja. U toj mjeri da je “Spartacus”, sljedeći album nakon “Illusions on a Double Dimple”, požnjeo glorifikaciju kojom obitava u oblacima, i na sreču, tu boravi do današnjih dana.
Drugim riječima, povijesno gledano, ako je “Illusions on a Double Dimple” bio odličan album (remek-djelo?), album “Spartacus” je bio briljantan.
Triumvirat – “Mister Ten Percent”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.