Kad je Dennis Hopper okupljao ekipu za snimanje svog novog filma, teško da je i u najluđim snovima mogao sanjati kako će taj jeftini, road-drama film utjecati na modernu kulturu i naviše, koji će status film ponijeti od same premijere, pa sve do današnjih dana.
Stoga je 14. Srpnja bio dan koji je zlatnim slovima upisan u kulturološki kalendar dvadesetog stoljeća, jer je tog dana premjerno prikazan film koji je naglavce okrenuo i pokrenu kontrakulturni pokret, koji je bujao ispod površine već nekoliko godina.
Uz Denisa Hoppera u filmu je bio Peter Fonda i dakako, Jack Nicholson.
Radnja filma se može svesti u par rečenica, ali ona je ionako upregnuta u službi poruke filma.
Dakle, dvoje bikera, Denis Hopper i Peter Fonda, kreču na put iz Los Anelesa za New Orleans. Putem susreću čovjeka (Jack Nicholson), koji ce svojim kulturološkim uvjerenjima u potpunosti promjeriti njihove živote.
I to je to!?
Ne baš!
Jer film svojim postojanjem i filozofijom radnje, pa i razmišljanja aktera predstavlja sasvim novi pristup filmografiji tog doba, postajući jedan od prvih filmova „Novog Hollywooda“.
No to je samo dio zasluga.
Film postaje nositeljem cijele filozofije, naslonjene na beat pokret i Kerouacovu knjigu „On the Road“, te time otvara vrata nasljednicima, hippie pokretu.
Dakako, takav film i ne bi stekao status kojeg ima da nije bilo muzike iz filma, koja je pak posebna priča. A biser u njoj je „Born to Be Wild“, grupe Steppenwolf, koji postaje zaštitni znak filma, ali himna generacije.
I da ne stane na tome, pobrinula se sudbina, jer jedan od stihova u pjesmi kaže „heavy metal thunder“, što se uzima kao prvo spominjanje Heavy Metala, smjera koji će se razviti nedugo nakon što film siđe s pozornice i preseli se u povijest.
Sve to skupa nije prošlo nezapaženo, ni establišmentu, koji je nanjušio dobru zaradu ne samo od filma već i filozofije koji je promovirao, te ga te godine nominira za Oscara u dvije kategorije (scenarij i najbolja sporedna uloga).
Kako bi se film sačuvao za buduća pokoljenja, 1998. godine the United States National Film Registry, the Library of Congress, ga proglašava „culturally, historically, or aesthetically significant“, te biva uvršten u arhivu za vječnost.
I na kraju, par brojki, koji dovoljno govore, kolika su bila očekivanja, a koliko je film postigao.
Naime, budžet filma je bio $400 000, a zaradio je $60 milijuna.
Dovoljno!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.