Postoje u umjetnosti trenuci kad jednostavno imate sreću da se u pravom trenutku nađete na pravom mjestu. Vjerovali ili ne, Ovčice su bile to mjesto u ugodnoj ljetnoj večeri kad je na maloj pozornici kluba izašao sarajevski bend Sunday Stories.
Kad nastupa bend o kojem nemate pojma, na YouTubeu ima nekoliko snimaka, onda je odlazak na takav koncert igra u kojoj je sve dozvoljeno i koja bez obzira na ishod mora donijeti neki rezultat, bilo da se radi o “dva piva i doma” ili o provedenih sat, dva “razjapljenih” usta, dok iznad glave visi upitnik, “odakle su pobogu ovi iznikli, kako je moguće da su anonimni u ovim krajevima?“
Izgleda je ipak moguće, te ću stoga pokušati ispraviti ovu nepravdu bar taksativnim predstavljanjem članova koji su nastupili.
Počet ću od evidentno najmlađeg, mladog saksofoniste Mirze Sijerčića. Jest da je ispočetka djelovao sramežljivo, jest da je očito danak mladosti unovčio žeton i početkom koncerta se baš nije proslavio, no kako su se pjesme nizale sve je više dobivao na samopouzdanju, da bi se tijekom koncerta posve opustio i pružio nam avanturu zvanu saksofon. Teško je izbjeći poredbu tipa Dick Heckstall-Smith, jer ona se sama nameće, ali ako i jest tu, to je veliki kompliment ovom mladom saksofonisti čije vrijeme tek dolazi.
Za bubnjevima je sjedio Zlatan Begić ili kako smo se tijekom koncerta u razgovoru svi složili, „tiha voda koja brege valja“. Iako skoro nevidljiv na sceni, Zlatan je bubnjar kojeg svaka grupa ove provenijencije želi u svojim redovima. Precizan, maštovit do nekih funkcionalnih granica, energičan i koncizan.
Da ritam sekcija ne bi bila nepotpuna u tom stilu, pobrinuo se Mustafa Kartulić na basu. Tipičan jazz basista, ali ne samo to, Mustafa je lijepo plovio cijelu večer kroz svoje dionice, ne posustajući ni trenutka u isporuci podloge za nadogradnju kompozicije koju je sastav izvodio. Meki pristup sviranju uz dobro ozvučenje i poprilično istaknutu ulogu u ukupnoj zvučnoj slici, na koncertu su poentirali Mustafu kao bitan faktor u igri koju pletu Sunday Stories.
Dakako, na sceni je bio i gitarista, Saša Čirić koji je pak svoja priča i koju kroz život grupe očito uspješno plasira. Jazz pristup sviranju gitare kojeg njeguje ne znači i krutu omeđenost formom, što je i pokazao tijekom drugog seta koncerta.
Solaže su mu u najmanju ruku „bizarne“ za klasično poimanje rock izleta i kreiranja notnih zapisa po vratu gitare. No ono što još najviše oduševljava kod ovog gitariste je ta bizarnost pristupa ritmici u klasičnom jazz okruženju. Ako spomenem „funky“ , teško da ću pogoditi u srce, ali, to mi je najbliža asocijacija.
S Mirzom na saksofonu je tijekom večeri imao par prekrasnih duela, kad su se dva instrumenta ispreplitala u soliranju (Clempson /Heckstall –Smith!?).
I na kraju neosporna zvijezda večeri. Neka me ne shvate krivo svi ostali članovi benda, ali Nina Babić je u biti ta koja determinira, nosi i pronosi ime Sunday Stories.
Funkcionira na nekoliko nivoa, od kojih svaki zaslužuje poseban osvrt, ako ne i nešto veće od toga, jer sublimirani u jedno, predstavljaju ono što splitska scena nije davno, davno vidjela, pa i kad o razvikanim imenima govorimo.
Kao prvo njen glas, vokal koji je nevjerojatan. Magično artikuliran, pikasovski obojen i janisovski prodoran.
Teško je riječima opisati osjećaj kad u jednom trenutku slušate klasičnu jazz vokal vratolomiju, a već u sljedećem očekujete „Mercedes Benz “.
Da, to je taj raspon.
U biti, osobno mi je žao što nije izvela recimo „Summertime “ i to obradu verzije Janis Joplin. Bio bi sigurno jedan od vrhunaca večeri.
Pored vokala je njena scenska pojava, koja plijeni sa svakim pokretom ili plesom. Drugim riječima, mikrofon je voli, pozornica je želi!
Na čelu s Ninom, Sunday Stories mogu komotno nastupiti na Trafalgar Squareu i pobrati ovacije!
Sunday Stories su čudan band.
Svojom mješavinom jaza, bluesa, ragtimea , popa, i pitaj boga čega još, su stvorili jedinstveni izričaj koji se jednostavno ne može ni opisati ni svesti po ikoju žanrovsku kapu. Pokušate li to, doći će te do zida i pri tom razbiti glavu.
Sunday Stories svira svoju muziku, bilo da se radi o obradama ili autorskim stvarima. Pa i kad sviraju više rock orijentirane kompozicije („Crossroads“, „Sunshine of Your Love“), Sunday Stories i bez Nine zvuče moćno i uigrano. Ipak, moj im je savjet, držite se Nine!
Ovaj put moram dati kredite ekipi koja se pobrinula za zvuk na koncertu. Cima & Co. su bili na visini zadatka i ako me pamćenje ne vara, bio je ovo do sada najzrelije produkcijski odrađen koncert.
Sve je bilo na svom mjestu, svi su instrumenti bili čujni točno onoliko koliko treba. Nije bilo mikrofonije, nije bilo distorzije, nije bilo remećenja ravnoteže u disperziji zvuka, jednostavno rečeno, od početka koncerta pa do njegovog kraja o produkciji u gledalištu nije nitko razmišljao.
Nevidljivost produkcije na ovakvim koncertima znači samo jedno, bila je na visini!
I da se vratim na početak, ali kao zaključak.
Sunday Stories su nesvakidašnji bend, bend koji na prvom kontaktu teško ulazi u uho, ali svojom kvalitetom, pojavom i prisnošću na sceni osvaja teren, pedalj po pedalj, dok ga u potpunosti ne osvoji.
I tada vam preostaje samo da gledate u sat da nekako zaustavite to prokleto vrijeme i potajno želite ono nemoguće, da nikad ne završi i da nikada ne čujete ono, „bilo nam je drago …… !“
Postoje koncerti koji rade svoje nakon što posljednja nota bude odsvirana, ali i koncerti koji rade to isto i nastave svoju „rabotu“ do idućih dana. I kad dovoljno odleže, kao dobro vino, isplivavaju na površinu da bi tu ostali kao trajni spomen na trenutak kojem ste imali privilegiju prisustvovati.
Koncert Sunday Storiesa je bio baš taj trenutak!
P.S. – splitska publika se nije baš proslavila, ali sam namjerno ispustio taj ružni moment iz ove lijepe „rock’n roll priče“!
Sunday Stories – Ovčice / 30. Lipnja-2018.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately
