Stone the Crows izdaje drugi i ujedno i posljednji album u originalnoj inkarnaciji, “Ode to John Law”.
Posljednji jer nedugo nakon njegovog izlaska, za jednog nastupa na otvorenom, Leslie Harvey, gitarista benda, gine od strujnog udara. (Strujni udari su bili veoma česti u to vrijeme, poglavito radi lošeg dizajna instrumenata ili danas nepomnjivih tehničkih manjkavosti.)
Dakle, nakon obećavajućeg istoimenog debitantskog albuma, grupa ulazi u studio s novim materijalima, spremna na uzlet. Sve su predispozicije bile tu: manager Peter Grant (koji je i te kako zaslužan za status Led Zeppelina), relativno poznata imena u okruženju (Leslie je bio mlađi brat daleko poznatijeg Alexa Harveyja), Maggie Bell koja je počela stjecati status vrhunske vokalistice…
Uglavnom, zvijezde su bile naklonjene bendu.
Stone the Crows – “Sad Mary”
Album “Ode to John Law” izlazi i iz prve biva priznat kao odličan studijski album, a povijest će pokazati i najbolji u opusu. No, iako najbolji, u sebi nosi sve manjkavosti koje je grupa imala, pogotovo na kreativnom planu. Jer i pored statusa Maggie Bell, pored neosporne virtuoznosti pa i maštovitosti Leslieja, i njihove magije u studiju, album otkriva ključnu slabost benda u autorskom pisanju pjesama.
U biti, ono što je pokopalo mnoge: energiju i uvjerljivost živih nastupa nisu uspjeli prenijeti u studio. I tu leži onaj najjasniji odgovor na klasično pitanje: zašto su Stone the Crows danas anoniman bend?
A nije trebalo biti tako, jer kemija između Maggie Bell i Lesliea Harveyja je bila magična. Njegovo sviranje gitare i njen vokal su u biti bili ti koji su nosili album. (Kasnije se ispostavilo nepravedno, jer basista benda Jim Dewar je bio odličan vokal.)
Nedostatak visokokvalitetnog autorskog materijala pokazao se kao presudan. Iako, ruku na srce, slušajući albume danas, teško se ipak othrvati dojmu da je grupa ipak morala biti nešto uspješnija, jer albumi, a pogotovo drugi album “Ode to John Law”, itekako su slušljivi.
Stone the Crows – “Love 74”
Još jedan faktor koji je pokopao grupu u ovom razdoblju bio je nedostatak hit singlice. Jest da je bilo vrijeme albuma, ali samo su veliki sastavi mogli dozvoliti boravak na sceni bez ikakvog hitoidnog trominutnog materijala. Skladba najbliža statusu potencijalnog hita bila je kompozicija “Love 74”, koju grupa nije željela prilagoditi komercijalnoj eksploataciji. (Takva su vremena bila!)
Zanimljivo je da album u novom stoljeću, u fazi reizdanja i ponovnih lansiranja, dobiva daleko povoljnije ocjene od onih originalnih, danih u trenutku izlaska. To samo potvrđuje tezu o ipak prestrogom ocjenjivanju ili pak onu notornu: da u trenutku postojanja grupe je bilo toliko velikih grupa na sceni da svako i nijansu ispod nije imao šansu.
Stone the Crows će snimiti još dva albuma, a s posljednjim, “Continuous Performance”, čak će doći na UK top listu albuma i to na #34. mjesto.
I to ukazuje na ogroman potencijal ove grupe, potencijal koji nikad u potpunosti nisu uspjeli ostvariti i pretopiti u muziku koja bi ostavila daleko dublji trag u povijesti moderne muzike.
Stone the Crows – “Ode to John Law” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
