Robbie Robertson
1943. – 2023.

Još jedan iz plejade velikih nas je napustio.

Robbie Robertson, gitarista i autor/ko-autor najvećih kompozicija matične grupe The Band, preminuo je u 80.-oj godini života.

Teško je u nekim kratkim crtama sublimirati jedan život, a pogotovo kad je osoba za života napravila toliko toga na muzičkom polju, da bi samo taksativni opis zauzeo ogroman prostor. Stoga, u najkraćim crtama i o onom najbitnijem iz Robbiejevog života, ono što će definitivno ostati zapisano u povijesti moderne glazbe.

Od mladih dana Robbie je bio vezan za muziku, tako da nije bilo čudno da je još kao maloljetni tinejdžer svirao u bandu. Prvi profesionalni angažman dobiva u rokabili bendu Ronnie Hawkins and the Hawks. Angažman dobiva nakon što ga je Ronnie Hawkins zapazio, jer je bend The Suedes (čiji je Robbie bio član) otvorio koncert za njegovu grupu. No, Robbie nije odmah stupio na pozornicu. Ronnie ga je angažirao kao road managera, no, ovaj se nametnuo talentom, te uskoro potpisuje neke od kompozicija koje izvodi Ronnie sa svojim bendom.

Došao je trenutak kad je prateći bend nadrastao vođu, drugim riječima, The Hawks napuštaju Ronniea i mijenjaju smjer, zasićeni rokabilijem okreću se bluesu, koji velikim ovnom razbija vrata mainstreama. (interesantno je u ovoj priči da će se slična priča ponoviti i u slučaju Bob Dylana i the Benda!).

Ostajući sami the Hawks kreću na pohod po Americi, i u jednom trenutku Robbie dobiva čudan telefonski poziv. Manager Bob Dylana ga zove na razgovor o angažmanu. Robbie i Dylan se sastaju. Dylan mu nudi angažman, no, ovaj odbija, uvjetuje ga da Dylan angažira cijelu grupu kao prateći bend. Dogovor se ne postiže, no, i pored toga Robbie sudjeluje na sljedeća dva albuma Bob Dylana.

No, upornost se isplatila i the Hawks kreću na turneju s Bob Dylanom, koji je na svjetskoj turneji održavao koncerte podijeljene u dva djela, akustični, već poznatim i po mnogima neprikosnovenim i drugi dio, električni, uz pratnju the Hawksa, koji je bio redom izviždan i proglašen za herezu. Negodovanja su bila toliko glasna da nije bilo rijetko da se muzičari nisu ni čuli od protesta iz publike. No, Dylan ne bi bio to što jest da nije nastavio. Dakako, polako, ali sigurno električni izričaj zauzima svoje mjesto, hereza polako nestaje i na pozornici su Bob Dylan i the Hawks (da, u tom trenutku prateći bend se još uvijek nazivao the Hawks)

Kako je kao prethodnica svega odrađen jam session u podrumu kuće u kojoj je dio benda stanovao, nastale su kompozicije koje su kasnije ugledale svjetlo dana kao album „Basement Tapes“, na kojem je i te kako vidljivo da je prateći bend sve samo ne “prateći bend”.
Stoga odluka o samostalnom snimanju album pratećeg benda, koji se još uvijek zove the Hawks, nije nikoga iznenadila. Uz svesrdnu pomoć Bob Dylana, the Hawks snimaju materijale koji će se naći na prvom album, sad preimenovanog benda, the Bend. Bio je to ključni trenutak u povijesti moderne muzike, pogotovo na sjevernoameričkom kontinentu, jer je njime posađeno novo drvo na bogatoj rock krošnji, Americana.

„Music from Big Pink“ je postao kamen temeljac, ne samo opusa the Benda, već i cijelog žanra. Ogromnu ulogu u svemu je imao Robbie Robertson, jer samo spominjanje hitova benda kojih je autor, “The Weight”, “The Night They Drove Old Dixie Down” i “Up on Cripple Creek”, pretvara njegovo ime u zlato.

O solo karijeri isto tako nema smisla, jer je prebogata, od albuma s autorskim kompozicijama, do produciranja sound tracka nekih od najjačih filmova epohe, („Raging Bull“, „The King of Comedy“, „Casino“, „The Departed“, „The Wolf of Wall Street, „The Irishman“, „Killers of the Flower Moon“).

O ovom čovjeku bi se mogla napisati debela knjiga, …

R.I.P. „Weight“ man !

na vrh