Elisha Gray sigurno je najveći, a danas skoro potpuno nepoznati izumitelj zlatnog doba izuma koji su postavili temelje današnje civilizacije.
Nije tajna da je izgubio patent za telefon za samo dva sata – koliko je prije njega Bellov odvjetnik predao zahtjev. U kuloarima se i danas spekulira da ga je Bell pokrao, jer nacrti, pa i tekst, radikalno su slični!
No, Elisha nije samo radio oko budućeg telefona – u njegovoj se “kolekciji” našlo pregršt patenata, a jedan od njih je, vjerovali ili ne, sintesajzer – ili kako ga je on nazvao, Musical Telegraph.
U njegovoj je radionici nastao čudan instrument, u biti kutija s vibrirajućim čeličnim trakama i elektromagnetima, koji su proizvodili različite zvukove preko različitih “tipki”. U trenutku nastajanja, dakako, Elisha nije ni slutilo što radi, jer namjera mu je bila napraviti stroj koji će preko telefonske žice slati tonove, a time i glazbu.
Vjerojatno ne treba napominjati da su svi odbacili rad na ovom instrumentu smatrajući rad na njemu uzaludnim i nepotrebnim, i dakako, bez ikakve vizije o ikakvom komercijalnom efektu.
No, Elisha je bio uporan te je napokon, nakon godinu dana usavršavanja, 27. srpnja 1875. godine predao, i dobio patent za Musical Telegraph, odnosno današnji sintesajzer.
Ono ljudsko u cijeloj priči jest činjenica da je Elishina kći Clara bila vezana za krevet i najveća joj je želja bila ponovno sjesti za obiteljskim klavirom.
Elisha joj je omogućio barem dio doživljaja – postavio je prijamnik u njezinu sobu i povukao se u radionicu. Tamo je svirao na improviziranoj tastaturi povezanoj s kutijom u kojoj su bile trake i magneti.
Kroz zvučnik u Clarinoj sobi začuo se pucketavi zvuk pjesme “Home, Sweet Home”, koja ujedno postaje i prva zabilježena pjesma odsvirana na sintesajzeru. Clarinoj sreći nije bilo kraja, jer tastatura je uskoro osvanula u njezinoj sobi!
Imajući sve ovo iza sebe, sam je Elisha, pored službenog naziva Musical Telegraph, nazivao novi instrument – telefon za dušu.
Jasno i zašto.
Eto!
